Brzi mobilni internet danas nam omogućuje da u većini slučajeva i ne razmišljamo posebno o tome hoće li nam se postati fotografija na Facebook ili ćemo vidjeti novi spot na YouTubeu bez razmišljanja o trzanju. No, prije samo par godina stvari su bile potpuno drugačije, a želite li se vratiti u vrijeme od prije skoro 15 godina, danas trebate potrošiti svoj podatkovni paket. Jer to je situacija u kojoj će vam brzina pasti na mizernih 64 kbps. 

No GPRS koji je stigao 2001. se temeljio na 2G tehnologiji i imao je još jedno ograničenje, a to je da istovremeno nije bilo moguće uspostaviti glasovni poziv i imati data promet.

Velik skok u brzini donio nam je EDGE (Enhanced Data GSM Evolution) tri godine kasnije s rastom na 240 kbps, a u to je vrijeme s druge strane krenuo i razvoj ADSL-a u fiksnoj telefoniji. No, već sljedeće godine stigla je prva 'podatkovno orijentirana' 3G mreža - UMTS. To nam je omogućilo surfanje brzinom do 384 kbps, a u sljedećih nekoliko godina uvođenjem HSDPA (High-Speed Down-link Packet Access) funkcionalnosti brzine su skočile za više od 100 puta. Te su brzine rasle sve do 42 Mbps i HSPA+ u 2012. godini, kad je stigla nova revolucija. 

LTE tehnologija stigla je u ožujku 2012. u Hrvatsku i omogućila nam surfanje brzinama do 75 Mbps. Mreža se nastavila širiti i razvijati, a Hrvatski Telekom ove godine udvostručio je maksimalnu brzinu i omogućio surfanje na nekad prilično nezamislivih 150 Mbps. 

Što mislite kamo će nas tehnologija odvesti za 15-ak godina? Hoćemo li tada uopće razmišljati o brzinama?