Columbia se raspala u tisuće komadića: Katastrofa koja je promijenila putovanje u svemir

Prvog dana veljače 2003. godine, u 9 sati ujutro po lokalnom vremenu, NASA-in kontrolni centar u Houstonu izgubio je svaki kontakt sa Space Shuttleom Columbia. Letjelica se, zajedno sa sedmeročlanom posadom, vraćala sa 16-dnevne znanstvene misije. Nekoliko minuta kasnije, stanovnici Teksasa i Louisiane svjedočili su zastrašujućem prizoru – vatrena kugla na nebu raspadala se na tisuće gorućih komada. Columbije više nije bilo. Tragedija, koja se dogodila gotovo točno 17 godina nakon katastrofe Challengera, nije bila samo tehnički kvar, već i posljedica dubokih organizacijskih propusta koji su godinama tinjali unutar NASA-e.

Misija STS-107 bila je 28. let za Columbiju, prvu letjelicu iz Space Shuttle flote koja je poletjela u svemir davne 1981. godine. Za razliku od većine misija tog doba, koje su bile usmjerene na izgradnju Međunarodne svemirske postaje (ISS), ova je bila u potpunosti posvećena znanosti. Posada je u dvije smjene, 24 sata dnevno, provodila oko 80 eksperimenata iz područja biologije, fizike i medicine.

Foto: nasa

Sedmeročlanu posadu činili su zapovjednik Rick Husband, pilot William McCool, te specijalisti misije Michael Anderson, David Brown, Kalpana Chawla i Laurel Clark. S njima je bio i Ilan Ramon, pukovnik izraelskog zrakoplovstva i prvi izraelski astronaut, čije je sudjelovanje misiji dalo i poseban međunarodni značaj.

Kobni udarac pri lansiranju

Tragedija je, kako se kasnije pokazalo, bila zapečaćena samo 81,7 sekundi nakon što je Columbia 16. siječnja 2003. poletjela s lansirne rampe u Svemirskom centru Kennedy na Floridi. Veliki komad izolacijske pjene, veličine aktovke, odlomio se s vanjskog spremnika za gorivo i pri ogromnoj brzini udario u prednji rub lijevog krila letjelice. Udarac je probio rupu u toplinskom štitu od ojačanog ugljik-ugljika, materijala ključnog za zaštitu letjelice od ekstremnih temperatura prilikom povratka u Zemljinu atmosferu.

Foto: Profimedia

Iako je incident zabilježen kamerama, NASA-ini menadžeri nisu smatrali da je šteta kritična. Odlomljeni komadi pjene bili su poznat problem koji se događao i na ranijim letovima, no nikada nisu uzrokovali katastrofu. Taj fenomen, kasnije nazvan "normalizacija odstupanja", uvjerio je vodstvo da nema razloga za brigu.

Propuštena prilika za spas

Tijekom 16-dnevne misije, dio inženjera unutar agencije izrazio je ozbiljnu zabrinutost. Zatražili su da se špijunskim satelitima Ministarstva obrane snimi oštećeno krilo kako bi se procijenila stvarna opasnost. Međutim, menadžment je te zahtjeve odbio. U poruci poslanoj posadi osmog dana misije, Kontrola misije obavijestila ih je o udaru pjene, ali uz umirujuću ocjenu kako "nema razloga za zabrinutost" i kako se radi o poznatoj pojavi. Posada, nesvjesna smrtne opasnosti, nastavila je sa svojim znanstvenim radom.

Foto: nasa

Kasnija istraga, koju je proveo Odbor za istraživanje nesreće Columbije (CAIB), otkrila je duboke probleme u organizacijskoj kulturi NASA-e. Kritička mišljenja inženjera bila su marginalizirana, a pritisak za poštivanjem rokova i proračuna nadjačao je sigurnosne protokole.

Raspad iznad Teksasa

Prilikom povratka u atmosferu 1. veljače, scenarij kojeg su se inženjeri pribojavali postao je stvarnost. Vrući atmosferski plinovi, temperature više od 1.500 stupnjeva Celzijevih, prodrli su kroz rupu u krilu i počeli topiti njegovu unutarnju aluminijsku strukturu. U 8:53 po lokalnom vremenu, senzori su zabilježili nagli porast temperature u lijevom krilu, no posada vjerojatno nije bila svjesna problema sve do samog kraja. Nekoliko minuta kasnije, letjelica je postala nestabilna.

Posljednja poruka iz Columbije stigla je u 8:59, kada je zapovjednik Husband rekao: "Roger, uh...", nakon čega se veza prekinula. U tom trenutku, Columbia se kretala 18 puta brže od zvuka na visini od preko 60 kilometara. Aerodinamičke sile rastrgale su letjelicu, a njezini ostaci rasuli su se po području širokom stotinama kilometara.

Foto: Profimedia

Uslijedila je najveća kopnena potraga u američkoj povijesti. Više od 25 tisuća ljudi tjednima je pretraživalo šume i polja Teksasa i Louisiane. Pronađeno je gotovo 84.000 komada letjelice, što je činilo oko 38 posto njezine ukupne mase. Među ostacima, znanstvenici su pronašli i žive nematode (crve *Caenorhabditis elegans*), koji su bili dio eksperimenta i nekim čudom preživjeli raspad i pad.

Katastrofa je prizemljila cijelu flotu Space Shuttleova na više od dvije godine. Izgradnja Međunarodne svemirske postaje je zaustavljena, a NASA je bila prisiljena uvesti stroge sigurnosne mjere, uključujući obaveznu inspekciju toplinskog štita u orbiti. Nesreća je izravno dovela do odluke o umirovljenju programa Space Shuttle 2011. godine, čime je završena jedna velika era američkog istraživanja svemira.