Kawasaki je pustio u komercijalnu prodaju veliki plinski motor za elektrane koji može koristiti gorivo s do 30 posto vodika po volumenu, pomiješanog s prirodnim plinom. Sustav je zamišljen kao prijelazno rješenje, odnosno način da se emisije smanjuju postupno, bez rušenja postojeće infrastrukture i bez čekanja da vodik postane dostupan u velikim količinama. Poanta je da se udio vodika može dizati kako raste opskrba, a motor i dalje ostaje upotrebljiv kao distribuirani izvor struje.
Ovo nije ‘vodikov motor’ u smislu automobila ili čak da radi isključivo na vodik, nego industrijski motor u klasi oko 8 MW za stacionarnu proizvodnju električne energije. Kawasaki navodi da je sustav testiran u njihovim pogonima i da je verifikacija završena prije nego što je krenula prodaja, s fokusom na opskrbu vodikom, održavanje i operativne uvjete. U praksi, ovakvi motori su zanimljivi za industriju, veće objekte i energetske sustave koji trebaju pouzdanu proizvodnju struje, a žele rezati emisije bez potpunog prelaska na baterije ili nove mrežne kapacitete.
Jedna od važnijih stvari je retrofit, odnosno mogućnost da se dio postojećih motora iz iste obitelji uz minimalne preinake prilagodi za rad s mješavinom vodika. To je veliki mamac za tvrtke koje već imaju plinske agregate, jer ne moraju sve mijenjati iz temelja. Sustav uključuje i sigurnosne mjere poput detekcije curenja vodika i procedura pročišćavanja, jer je vodik osjetljiviji za rukovanje od klasičnog plina.
Važno je i što ovo nije rješenje ‘bez kompromisa’. Motor dakle ne radi na 100 posto vodika, nego na mješavini, pa i dalje postoji ovisnost o fosilnom plinu. Uz to, cijela priča stoji i pada na tome koliko je vodik stvarno dostupan i koliko je zelen, jer vodik proizveden iz fosilnih izvora bez hvatanja CO2 nije isto što i vodik iz obnovljivih izvora.
Zato iako činjenica da postoje motori koji rade na vodik makar i djelomično zvuči kao početak revolucije, ali realnija slika je da se radi tek o prvom koraku za energetiku i industriju u tom smjeru. Ako se ovakva tehnologija proširi, mogla bi biti zanimljiva i europskim tržištima kao privremeni most između današnje plinske infrastrukture i budućih sustava s većim udjelom vodika. A za kupce automobila to je, barem zasad, više indikator smjera nego nešto što će se brzo pojaviti u salonima.