U studenom 2020. godine, iznenadni val je podigao usamljenu plutaču kod obale Britanske Kolumbije na visinu od 17,6 metara. Nekoliko godina kasnije, potvrđeno je da je taj četverokatni zid vode najekstremniji divovski val ikada zabilježen. Smatra se da se takav izvanredni događaj događa samo jednom u 1300 godina, a da plutača nije zabilježila taj događaj, možda nikada ne bismo ni znali da se dogodio.
Stoljećima su se divovski valovi smatrali samo pomorskim folklorom. Tek je 1995. godine mit postao stvarnost, kada je na Novu godinu val visok gotovo 26 metara udario na naftnu platformu oko 160 kilometara od obale Norveške. Taj takozvani Draupnerov val prkosio je svim dotadašnjim znanstvenim modelima. Od tada su zabilježeni deseci divovskih valova, čak i u jezerima. Iako val kod Uclueleta na otoku Vancouver nije bio najviši, njegova relativna veličina u usporedbi s okolnim valovima bila je bez presedana.
Znanstvenici definiraju divovski val kao svaki val koji je više od dvostruko viši od okolnih valova. Draupnerov val, primjerice, bio je visok 25,6 metara, dok su okolni valovi bili visoki samo 12 metara. Usporedbe radi, val kod Uclueleta bio je gotovo tri puta veći od svojih "vršnjaka". "Proporcionalno, val kod Uclueleta je vjerojatno najekstremniji divovski val ikada zabilježen", objasnio je fizičar Johannes Gemmrich sa Sveučilišta Victoria 2022. godine. Dodao je kako je "samo nekoliko divovskih valova u visokim morskim uvjetima izravno promatrano, i ništa ove veličine".
Danas istraživači još uvijek pokušavaju otkriti kako se divovski valovi formiraju kako bi se moglo bolje predvidjeti kada će se pojaviti. To uključuje mjerenje divovskih valova u stvarnom vremenu i pokretanje modela o tome kako ih vjetar stvara. Plutaču koja je zabilježila val kod Uclueleta postavila je istraživačka institucija MarineLabs, zajedno s desecima drugih, u pokušaju da se sazna više o opasnostima na otvorenom moru. "Nepredvidivost divovskih valova i čista snaga ovih 'zidova vode' mogu ih učiniti nevjerojatno opasnima za pomorske operacije i javnost", izjavio je Scott Beatty, izvršni direktor MarineLabsa.
Čak i kada se neobični valovi pojave daleko od obale, mogu uništiti pomorske operacije, vjetroelektrane ili naftne platforme. Ako su dovoljno veliki, mogu čak ugroziti živote kupača. Srećom, ni Ucluelet ni Draupner nisu uzrokovali ozbiljnu štetu niti odnijeli živote, ali drugi divovski valovi jesu. Neki brodovi koji su nestali 1970-ih, primjerice, sada se smatraju potopljenima iznenadnim, prijetećim valovima. Studija iz 2020. predvidjela je da će se visina valova u sjevernom Pacifiku povećati s klimatskim promjenama, sugerirajući da val kod Uclueleta možda neće dugo držati svoj rekord.
Eksperimentalna istraživanja objavljena 2024. godine sugeriraju da ti monstruozni valovi mogu biti i do četiri puta viši nego što se prije smatralo mogućim. "Cilj nam je poboljšati sigurnost i donošenje odluka za pomorske operacije i obalne zajednice kroz široko rasprostranjeno mjerenje svjetskih obala", rekao je Scott Beatty. "Zabilježiti ovaj val koji se događa jednom u tisućljeću, u našem dvorištu, uzbudljiv je pokazatelj moći obavještajnih podataka o obali za transformaciju pomorske sigurnosti."