AI boom nije podigao samo potražnju za GPU-ima nego i za memorijom koja ih hrani podacima. U tom svijetu najvažniji proizvod zove se HBM, high bandwidth memory, posebna vrsta DRAM-a složena u “stogove” i pakirana 3D tehnologijom kako bi AI čipovi dobili puno propusnosti na što manjoj udaljenosti.
Problem je što HBM nije nešto što se “samo prebaci” na postojeću proizvodnju. Za takvu memoriju trebaju specifični procesi i kapaciteti, a i kad se krene graditi nova tvornica, treba dugo da uopće dođe do ozbiljnog volumena. Zato industrija kasni za potražnjom, a kad se jednom stvore redovi, cijene se spuštaju puno sporije nego što su rasle.
IEEE Spectrum navodi i da veliki igrači kao Samsung, SK hynix i Micron ulažu u nove pogone, ali velik dio novih kapaciteta ide upravo prema HBM-u, jer je tamo zarada najveća. To znači da “obični” DRAM za laptope, PC-je i servere može ostati pod pritiskom i kad se fabrike počnu paliti, jer će prioritet ići prema AI narudžbama.
U praksi to može imati vrlo vidljive posljedice. Proizvođači računala i mobitela mogu plaćati više za memoriju ili teže dolaziti do količina, a to se onda prelije u cijene gotovih uređaja. S druge strane, data centri i AI kompanije imaju novac i ugovore koji im daju prednost, pa tržište sve više izgleda kao utrka u kojoj potrošačka elektronika nije na prvom mjestu.
Zbog svega toga jasno je da brzo olakšanje nije realno. Čak i uz nova ulaganja, stabilizacija i “normalnije” cijene izgledaju kao priča za kasnije, a ne za ovu ili iduću godinu. AI je otvorio novu fazu u kojoj se memorija tretira kao strateški resurs, a ne samo komponenta koja se jeftino naruči u velikoj količini.