Među studentima najprestižnijih svjetskih fakulteta raste osjećaj straha, i to iz dva smjera: jedni vjeruju da bi se napredni AI sustavi mogli razviti vrlo brzo i da bi to moglo nositi ozbiljne rizike, dok drugi strahuju da će ih automatizacija prestići prije nego uopće uđu na tržište rada. Kako piše Forbes, u oba slučaja, zajednički nazivnik je ideja da se stvari mijenjaju brže nego što fakultet može pratiti.
Zato dio njih studij ne doživljava kao najbolju pripremu za ono što dolazi, nego kao nešto što se može pauzirati dok ‘prozor’ još traje. Neki odlaze u timove i organizacije koje rade na provjeri pouzdanosti modela, testiranju problematičnog ponašanja sustava i smanjenju mogućih šteta, jer smatraju da se baš tu može napraviti najveća razlika.
U tekstu se spominje i ‘AI zlatna groznica’ kao motiv: dio studenata želi pokušati graditi karijeru i projekte odmah, dok misle da je trenutak najpovoljniji. Logika je jednostavna, ako AI već sada mijenja način rada u mnogim područjima, onda je bolje biti među onima koji rade s tim alatima ili ih grade, nego čekati završetak studija.
Forbes pritom podsjeća da ne postoji konsenzus o tome koliko smo blizu tzv. superinteligentnoj AI i da dio stručnjaka smatra kako su rokovi koji se vrte po industriji pretjerani. Upravo ta podjela, brzi skok prema naprednoj AI nasuprot ideji da smo još daleko, stvara dodatnu nervozu među mladima koji ne žele kasnije zaključiti da su ‘krivo procijenili’ trenutak.