Mnogi se boje da će zbog kradljivaca ostati bez svojeg automobila i brižno ih čuvaju i štite, no čini se kako su ti strahovi neopravdani. Naime, prema Eurostatu i policijskim izvješćima, Hrvatska je jedno od najsigurnijih mjesta u Europskoj uniji – barem što se tiče vašeg automobila. Statistički gledano, u Hrvatskoj se godišnje ukrade samo 20 automobila na 100 tisuća stanovnika. A kao referentno razdoblje određen je period od 2015. do 2017. godine. I ta brojka Hrvatsku svrstava na dno liste najrizičnijih zemalja Europske unije za krađu automobila, uključujući i zemlje EFTA-e – Norvešku, Švicarsku, Lihtenštajn i Island.
Mirnije se možete osjećati samo u Rumunjskoj, u kojoj se ukrade 15 automobila na 100 tisuća stanovnika, te Danskoj – u kojoj se prosječno na godinu otuđuju samo četiri vozila na isti broj stanovnika. Možda je teško povjerovati, ali najveća vjerojatnost da će vam netko ukrasti automobil je – u najbogatijoj zemlji Europske unije – Luksemburgu. U državici između Francuske, Belgije i Njemačke – površinom velikoj samo 2586 kilometara, na godinu se ukrade čak 328 automobila na 100 tisuća stanovnika. S brojkama iznad 200 ukradenih automobila slijede Grčka, Italija, Švedska, Francuska i Češka. Potom su na listi Engleska i Wales , Nizozemska, Belgija, Finska...
Dva su ključna pitanja koja proizlaze iz ovih podataka. Zašto je drastično opalo broj krađa automobila u Hrvatskoj i zašto se toliko krade u sjevernoeuropskim i zapadnoeuropskim državama? Ali postoji korelacija u tim dvama slučajevima. Dobro uhodane kriminalne grupe mnogo više interesa pronalaze u bogatim europskim državama, u kojima je “ponuda” bolja, a rizik manji zbog već uhodanih međunarodnih ruta automobilskoga “traffickinga”. Primjerice, Luksemburg je mala, ali izuzetno bogata država u kojoj kriminalne grupe lako pronalaze vrijedan plijen i nakon krađa treba im samo pola sata da napuste državu, a na izboru imaju bijeg u Francusku, Belgiju ili Njemačku. Tvrdih graničnih prijelaza nema pa znaju da će – dokopaju li se druge države – dobiti na vremenu zbog međunarodnih procedura i otežane koordinacije između zemalja.
I u ostalim bogatim europskim državama “posao je isplativiji” upravo zbog “ponude”, ali i otvorenih granica koje kriminalnim organizacijama omogućavaju da se lakše “izgube” na dobro organiziranim koridorima.Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju morala ojačati vanjske granice prema susjedama nečlanicama pa su tako i ti koridori postali rizičniji. Također, Hrvatska ozbiljnim kriminalnim grupama nije privlačno “tržište” u segmentu krađe automobila pa su sofisticirane metode koje oni koriste da bi bili korak ispred modernih sigurnosnih sustava ipak isplativije u bogatijim europskim državama.
Dobra vijest je da se u Europi broj krađa automobila drastično smanjio prošlih godina u odnosu na razdoblje od 2008. do 2010. Zabilježeno je čak 29 posto manje otuđenja auta, s 939 na 697 tisuća. Glavni razlog je svakako razvoj tehnologije i sigurnosnih sustava, koji kriminalcima znatno otežavaju posao pa u njemu opstaju samo “pravi profesionalci”. A oni su, prema ovim podacima, fokus usmjerili na navedene države. Ostali su se morali prekvalificirati za “druge poslove”.