Njihov robot ide tamo kamo ljudska noga ne može kročiti

Zovu ga šesteronogi hodač i kreće se 20 centimetara u sekundi. Četiri zagrebačka studenta elektrotehnike napravila su ga za korištenje u znanstvene svrhe.

Podržao ih je Zavod za automatiku i računalno inženjerstvo jer ih je oduševio manji robot koji su studenti napravili prošle godine. Tad su pobijedili na natjecanju. Morali su s budžetom od samo 1000 kuna osmisliti što bolje tehničko rješenje nekog problema. Tako je nastao njihov prvi robot, koji je bio nešto jednostavnijeg karaktera od onoga kojeg će kasnije napraviti. Kasnije im je poslužio za pokretanje projekta kojim robotiku približavaju mladima.

Novi robot, koji su počeli izrađivati prije pola godine, a koji im je financirao Zavod prepoznavši njihov potencijal, trebao je biti koristan znanstvenicima. Blizancima Antunu i Josipu Vukičeviću (23) te njihovim kolegama Luki Fučeku (24) i Vlatku Klabučaru (23) sa zagrebačkog Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo to je na kraju i pošlo za rukom.

- Najveća razlika između našeg prvog, malog robota, i ovog je u tome što je ovaj novi svjestan okoline, odnosno svoje orijentacije u prostoru - rekao je Antun Vukičević. Robot ima senzore sile u nogama, koji mu omogućavaju da osjeća tlo, ima laserski senzor, kojime može trodimenzionalno mapirati prostor i slati informacije o neravnom terenu. Njime se upravlja preko interneta.

- Osmislili smo ga kao platformu na kojoj studenti mogu eksperimentirati, dodavati svoje senzore i ugrađivati svoje algoritme kako bi napravili neko naprednije upravljanje - otkrio je ponosni student. 
Osim što može koristiti znanstvenicima i studentima, šesteronogi robot mogao bi puno pomoći tijekom prirodnih katastrofa. Na sebi ima kameru za povratnu vezu, pa tako s nedostupnog terena, primjerice kod potresa, može automatski poslati videozapis vlasniku koji njime upravlja preko interneta, o tome kakva je situacija na terenu. 

Ako mu ugradite toplinsku kameru, mogao bi čak javiti informaciju o tome ima li pod ruševinama ljudi. Studenti su u izradu robota ulagali svakodnevno tri-četiri sata rada. Ne skrivaju da je cijeli projekt bio prilično kompliciran, ali zadovoljni su konačnim proizvodom. Nadaju se da će ga ostali studenti još više unaprijediti jer smatraju kako njihov metalni ljubimac to zaslužuje. Za robota su dobili rektorovu nagradu.