1 komentara

Nezaposleni? Uzmite stvari u svoje ruke i zaposlite se

„Nemojte se prepustiti očaju, nego poduzmite nešto“ - misao je vodilja Karin Werner Klement koja svoj obrt vodi iz udobnosti vlastitog doma

Grgur Žučko/PIXSELL
Foto: Grgur Žučko/PIXSELL

Nakon što je 2010. godine ostala bez posla, arhitektica Karin Werner Klement odlučila je promijeniti svoju sudbinu koju je dijelila s hrpom nezaposlenih ljudi na burzi. Godinu i pol, koliko je tražila novi posao, bilo je dovoljno vremena da se ohrabri i odluči pokrenuti svoj obrt Malu tvornicu ideja (www.ideja.in) u sklopu kojega se bavi grafičkim i web dizajnom. Ona izrađuje logotipe, vizitke, web stranice, memorandume, plakate, diplome, reklamne letke, dizajn za mobilne aplikacije, kalendare, brošure, čestitke i pozivnice. Karin kaže kako je edukacija najvrednije što možete napraviti za sebe jer ju je upravo to gurnulo u svijet poduzetništva. Kako je ova uporna 40-godišnja majka dvoje djece uspjela i što možete naučiti od nje pročitajte u nastavku.

Kako ste došli na ideju pokretanja posla grafičkog i web dizajniranja i koji je bio ključni trenutak kada ste se odlučili krenuti u realizaciju samozapošljavanja?

Radila sam zapravo 12-ak godina u struci u nekoliko arhitektonskih biroa. No, kada je nastupila kriza u građevinarstvu, prvo se počelo otpuštati arhitekte pa sam tako i ja ostala bez posla. Nikako nisam mogla naći drugi posao. Prvo sam se javljala na sve oglase, ali situacija je bila stvarno porazna. Bilo je jako frustrirajuće što ti većina ni ne odgovori ili te zovu da radiš po nekim čudnim uvjetima, na crno ili da za nekakve male novce radiš cijeli dan. S obzirom na to da sam imala dosta staža, oko godinu i pol sam dobivala naknadu od HZZ-a koju sam mogla uzeti odjedanput da sam se odmah odlučila otvoriti neku firmu, ali u početku sam mislila probati naći neki posao. Moj muž radi i nekako bi mogli živjeti od jedne plaće, ali meni nije bila opcija da ja ne radim. S obzirom na to da sam se grafičkim dizajnom već prije pomalo bavila dok sam radila na poslu, gdje sam dizajnirala razne plakate i prezentacije za klijente, činilo mi se zgodnim svoja znanja proširiti na web dizajn. Dosta sam dobra s kompjuterima jer sam išla u matematičku školu gdje smo učili i programiranje pa mi sve to skupa nije bilo strano. U Algebri sam upisala stručno osposobljavanje za web dizajnera koje je trajalo tri mjeseca, a platila sam ga 4000 kuna. Tamo sam dobila dobre osnove. Zatim mi se nekako posrećilo da sam dobila priliku napraviti nekoliko web stranica pa sam se nastavila u tom smjeru educirati i stjecati dodatna znanja. Paralelno s tim sam se počela javljati i na oglase za dizajnere, ali ni tu baš nije bilo nekakvog odaziva. Tada sam počela razmišljati da bih mogla otvoriti neku firmu jer mi se činilo da ću jedino moći raditi ako ja zaposlim samu sebe. 2011. godine sam napisala poslovni plan i saznala da na Zavodu za zapošljavanje nude poticaje za samozapošljavanje, ali se nikako nisam mogla odlučiti da napravim taj skok da predam zahtjev. Dosta sam istraživala prednosti i mane tvrtke i obrta na internetu i zaključila sam da je za mene lakše otvoriti obrt. To je jeftinije i činilo mi se jednostavnije u slučaju da posao ne funkcionira jer ga je lakše zatvoriti. Kada sam završila nekoliko radionica koje su me uputile u poduzetništvo nekako sam se ohrabrila i krenula u realizaciju obrta u šestom mjesecu prošle godine.

Što Vas je kočilo u tome da se i prije niste odlučili pokrenuti vlastiti posao?

Dugo sam razmišljala hoću li se upustiti u tako nešto zbog recesije i stanja u državi jer ipak treba pronaći klijente i naplatiti posao. Problem je i ako si stalno okružen istim krugom ljudi koji se više-manje žale, svima je teško i nitko ne vidi izlaz iz trenutne situacije. Istina je da je teže nego je bilo pa ti se čini da nema smisla ništa ni poduzimati jer će sve to propasti. Kod nas se u medijima stalno prenose samo loše vijesti pa se stječe dojam da su svi poduzetnici nepošteni i prevaranti. Na radionicama sam ipak vidjela neku drugu stranu jer sam upoznala ljude koji se trude i uspijevaju čak i u vrijeme krize. To mi je dalo poticaj da i ja pokušam.

Kako je tekao proces otvaranja obrta? Koje ste sve dokumente morali prikupiti i jeste li naišli na kakve administrativne prepreke?

Ja sam se zapravo začudila što nisam naišla na ikakve prepreke u administraciji. Prvo sam otišla u Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo u Zapoljskoj. Tamo sam predala zahtjev kojim se pokreće registracija obrta, ali bez početka obavljanja djelatnosti jer je tada bio takav uvjet ako si želio tražiti i poticaje za samozapošljavanje. Tek nakon odobravanja zahtjeva za poticaje dovršavala se registracija obrta. U Zapoljskoj sam uz prijavu za upis u Registar obrta morala predati kopiju osobne iskaznice te dokaz o pravu korištenja prostora, odnosno ja sam morala predati vlasnički list od stana. S obzirom na to da je muž suvlasnik, on je samo trebao potpisati da se slaže s time. Uz prijavu je trebalo platiti 70 kuna u biljezima. Njihov referent pomogao mi je ispisati zahtjev za otvaranje obrta. Ja sam mu rekla čime se želim baviti, a on mi je po klasifikaciji djelatnosti iz kompjutera očitao što bi to bilo. Kopiju zahtjeva za registraciju obrta, obrazac i poslovni plan sam zatim predala u HZZ te čekala da mi poštom pošalju hoće li mi poticaji biti odobreni ili neće. 

Nakon što sam za mjesec dana dobila obavijest da su mi poticaji odobreni, krenula sam u otvaranje obrta. U Zapoljskoj sam još morala platiti 200 kuna pristojbi, a tamo su mi dali popis što sve treba pribaviti pa ideš od jednih do drugih vrata i skupljaš dokumente. Zatim sam izradila pečat za obrt, što me koštalo 149 kuna, te otvorila žiro račun u banci. 

Slijedilo je još prijavljivanje na mirovinsko i zdravstveno osiguranje i u Registar poreznih obveznika. Cijela procedura je trajala oko mjesec dana. HZZ je još tražio i bianco zadužnicu na 50,000 kuna te da se to ovjeri kod javnog bilježnika. Ona je zapravo garancija u slučaju da ne poštuješ njihove uvjete da se mogu naplatiti, a to me koštalo oko 145 kuna. Ukupni trošak otvaranja je iznosio 565 kuna. Sa svim tim papirima sam išla u HZZ potpisati ugovor. U njemu između ostalog stoji da im svaka tri mjeseca moram poslati kopije uplata kako bi vidjeli da redovito plaćam obrtničke doprinose. Ja si kao obrtnik nisam dužna isplaćivati plaću, ali moram svaki mjesec uplaćivati 1700 kuna obrtničkih doprinosa. To je za sve obrtnike isto, a pokriva zdravstveno i mirovinsko osiguranje te zaštitu na radu. Zarađeni novac s poslovnog računa mogu dizati po želji s naznakom "akontacija dohotka". Naravno da se na dohodak plaća porez ovisno o veličini dohotka, a određuje se prema poreznoj prijavi koja za obrtnike izgleda poput one za fizičke osobe. S obzirom na to da sam korisnik poticaja, na kraju porezna godine moram dati poreznu prijavu na uvid HZZ-u.

Koliko je iznosila novčana potpora koju ste dobili od HZZ-a i koji su uvjeti za njeno dobivanje?

Dobila sam od HZZ-a 18,600 kuna poticaja za samozapošljavanje za pokretanje obrta. Jedan od uvjeta koje moram zadovoljiti je da poslujem najmanje jednu godinu. Uz to, postoje uvjeti da moram privrijediti u godini dana ulaznih računa u iznosu novčane potpore koju sam dobila te da ne smijem biti duže od 6 mjeseci na bolovanju. Morala sam kupiti par stvari, ali to je neznatno. Meni je zapravo samo trebao kompjuter koji sam već imala. Nisam zapravo ništa investirala jer radim u stanu u kojem ionako živim. Tako sam si troškove svela na minimum s obzirom na to da ne moram plaćati najam, a 30 posto režija stana mi ide u troškove poslovanja. Neke softvere sam morala kupiti, ali čak ni to nije bilo puno jer radim s besplatnim open source programima u operativnom sustavu Linux. Poticaj koji sam dobila mi pokriva oko 70 posto fiksnih troškova koji iznose oko 2300 kuna kada zbrojim knjigovođu, obrtničke doprinose i članarinu Obrtničkoj komori.

Kako napraviti poslovni plan? Jeste li imali pomoć?

To nije bio baš onaj pravi poslovni plan jer HZZ nije tražio neke financijske pokazatelje. Ja sam s interneta preuzela primjer poslovnog plana te sam gledala samo opisni dio. Po tome sam sama nešto napisala. Iz HZZ-a su mi dali formular u kojem treba odgovoriti na nekoliko pitanja i to je bio poslovni plan koji su zahtijevali. Zaista nije bilo ništa opsežno, a ja sam ga čak malo opširnije napisala.

Tko je i zašto dao ime obrtu "Mala tvornica ideja", prema kojem ste i Vi kasnije dobili nadimak "tvorničarka"?

Sama sam to smislila još prije dvije godine kada sam prvi put počela razmišljati što bi radila. Tada sam skupila sve svoje radove te sam napravila portfolio web stranicu. Smislila sam i nacrtala svoj logo, tu narančastu Ideju, odnosno slovo „I“ kojem sam nacrtala oči i usta. Osmislila sam naziv Mala tvornica ideja jer stalno nešto smišljam i oblikujem što me čini tvorničarkom ideja.

Tko su vaši klijenti i kako ih uspijevate privući? Kako se oglašavate?

Moji klijenti su većinom mali poduzetnici. Oglašavam se tako da dosta pišem na svojoj internetskoj stranici i trudim se ažurirati je. Otvorila sam i Facebook stranicu. Imala sam sreće što sam bila na Novoj TV. Oni su me našli preko interneta, a trebao im je netko tko će pričati o samozapošljavanju i radu od kuće. Sigurno su me tamo uočili neki od klijenata. Zvali su me i iz Hrvatske gospodarske komore da im ispričam svoju priču. Osim toga, dosta se trudim ići po raznim edukacijama jer tamo mogu upoznati puno ljudi, a uvijek nekome nešto treba. Smatram da je za oglašavanje ključno da budeš što više prisutan na internetu i da što više nešto pišeš. Samo oglašavanje preko interneta mi se trenutno ne čini isplativim. Svoje klijente više nalazim tako da oni nešto pročitaju ili čuju o meni i preko preporuka. Prije nego me kontaktiraju mogu pogledati moj portfolio na webu, a ako im se sviđaju radovi, mogu me kontaktirati. To mi tako bolje funkcionira, nego da se reklamiram, pogotovo ne da sam najjeftinija. Do sada su sve povratne informacije bile dobre, svi klijenti su bili zadovoljni. Oni koji traže nešto najjeftinije zapravo nisu baš neki klijenti, iako moje cijene nisu velike, s obzirom na to da radim za male poduzetnike. Ne možete si danas baš priuštiti staviti neke previsoke cijene. No, svatko tko mi se obrati može biti siguran da ću se zaista potruditi i dati svoj maksimum neovisno o veličini posla i klijenta. Mislim da je danas dio konkurencije dosta nelojalan, spuštaju se cijene i radi se za ništa. To je dosta veliki problem, ali ja se baš zato želim istaknuti s kvalitetom i originalnošću.

Otkud ideje za dizajn? Gdje pronalazite inspiraciju?

Oduvijek sam se bavila nekakvim kreativnim poslovima kao što su arhitektura i dizajn. Ideje dobijem u razgovoru s klijentom kada vidim što bi on htio. Zatim sjednem i počnem nešto skicirati, možda prvo malo s rukom pa onda sjednem za kompjuter. Jednostavno mi padne ideja na pamet. Nekada je razrađujem malo više vremena, a nekada mi odmah nešto sine pa mi bude iz prvog pokušaja dobro, ali teško je reći. To je nešto što imate u sebi. U principu uvijek me nešto inspirira, no ključno je porazgovarati s klijentom da vidiš „kako diše“.

Na kojim ste sve radionicama bili i kako su Vam one pomogle na putu prema pokretanju obrta?

Trudim se što više educirati. Nedavno sam bila na jednoj radionici koju je organizirao portal Posao.hr. Zove se „Siguran start“, a namijenjena je za firme koje su novoosnovane. Prošle godine sam slučajno naišla na radionicu „Poduzetnica - to mogu biti i ja“ u organizaciji Udruge poslovnih žena Krug. To su bile besplatne radionice koje su trajale nekoliko dana. U njima se svaki dan razgovaralo o nekoj temi koja je važna za poduzetništvo od marketinga do financija. Bile su jako korisne jer sam puno naučila o svemu što je potrebno kada sami pokrećete posao. Osim toga, to mi je bilo dobro iskustvo jer sam upoznala jako puno ljudi koji su tamo došli sa sličnim dilemama i idejama. To su sve bile nezaposlene žene koje su također željele pokrenuti nešto svoje i s kojima sam se nastavila družiti. Otvorile smo Facebook grupu „Diskretni šarm poduzetnica“ u kojoj razmjenjujemo informacije o radionicama i edukacijama. Nakon toga sam išla još na dosta edukacija, a jedna od njih je bila o poduzetništvu u organizaciji Hrvatske gospodarske komore. Na svakoj radionici mogu se dobiti neke informacije koje su vrlo bitne za poslovanje. Kod nas su zakoni, pogotovo oni koji se tiču financija i knjigovodstva, zapravo jako frustrirajući. Nekad stvarno ni sam knjigovođa nije siguran kako postupiti. Zato je dobro čuti što više stručnjaka iz tih područja da vidite što oni savjetuju. Radionice su i prava prilika za upoznavanje novih ljudi jer možete od njih čuti neke nove informacije, a može se i dogoditi da će meni nekad trebati njihova usluga ili će njima zatrebati moja.

Koje su prednosti kada ste sam svoj šef? Kako izgleda vaš tipični radni dan i nađete li vremena za odmor?

Prvo pošaljem sina ujutro u školu, on ide u prvi razred. Zatim kćer odvezem u vrtić. Na povratku eventualno svratim do trgovine pa radim do tri ili četiri sata u svom kućnom uredu. Iza posla odem po djecu, a na večer obično moram još nešto odraditi ako nisam stigla tijekom dana. Imam puno obaveza, uz regularni posao moram ići na sastanke s klijentima, baviti se s papirologijom, pisati račune i ponude i ići kod knjigovođe. Uz to potrebno je još kretati se među ljudima te stvarati nova poznanstva i kontakte. Sve to oduzima puno vremena. Prije sam uvijek radila za nekoga, radila sam jedan posao koji znam i volim, a drugi zaposlenici su sve ostalo obavljali. Sada ja moram sve raditi. Slobodnog vremena imam u periodu kada djeca dođu doma pa vrijeme posvetim njima. Posao zapravo dolazi u nekakvim naletima. Ja sama određujem svoje radno vrijeme i mogu raditi kada mi odgovara. Mogu i prije podne obavljati neke privatne stvari ako želim, no istina je da zapravo obično nemam vremena za to. Potrebno je sve dobro uskladiti. Pozitivno je što se ne moram nikome opravdavati. Također je prednost što ne gubim vrijeme za odlazak na posao i vraćanje. Uz to, vrtić i škola su mi udaljeni doslovce 5 minuta od stana, sve mi je blizu i to je jako praktično. Jedino što mi nedostaje su kolege. Kada si na poslu obično s nekim malo popričaš i sjedneš na kavu, a ovako si zapravo cijeli dan sam. Nekad se teško prisiliti da radiš nešto, ali kad moraš upregneš se.

Imate li kakav savjet za ljudima koji također pokušavaju pokrenuti vlastiti posao, a ne mogu se, kao i Vi, odlučiti na taj konačni korak?

Mislim da treba prvo dobro razmisliti i vidjeti kakvu imaš ideju. Treba to sve staviti na papir jer si tako postavite neke temelje. Meni je bilo lakše kada sam si napisala što bih ja to htjela raditi i na koji način kanim doći do klijenata. Definitivno bih savjetovala da odu i na neke edukacije jer je zapravo dosta toga besplatno. Tamo će vidjeti u što se upuštaju i što ih očekuje. Ako zaista imaju volju i ideju, savjetovala bih im da se ne daju obeshrabriti i da vjeruju u sebe. Teško je svima, ali meni se čini da ako u ovoj krizi uspijem, da će mi biti super kada nastupe bolja vremena. Nekome tko je počeo kada je bilo bolje i kada je bilo puno posla možda je sada gore jer se nije uspio prilagoditi novonastaloj situaciji. No, meni je cijelo vrijeme tako pa se nadam da ću izgurati taj period koji je takav kakav je. 

Na kraju mi je zapravo drago da je sve ovako ispalo, mislim da se više ne bi rado vraćala radu za nekog drugog jer ima velikih prednosti biti sam svoj majstor.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message