"Izađi i bori se", poručio je Milanović svom suparniku Karamarku koji spokojno promatra kako Kolinda svojim ljetnim igrama bez granica održava rejting HDZ-a.
"Izađi i bori se", poručio je jučer Zoran Milanović svom suparniku Tomislavu Karamarku.
"Mislim da je vrijeme da čovjek koji bi htio biti premijer izađe iz mišje rupe u koju se sakrio".
To lijepo zvuči, hrabro i izazivački, baš onako frajerski, kao Rundek, kao Ratnici podzemlja. "Warriors, come out and plaaaay".
No koliko god to efektno bilo, čini se da Karamarko nema nikakve potrebe da proviri iz te "mišje rupe".
Dok on šuti, a cheerleadersica Kolinda svojim ljetnim paradiranjima diže njegove birače na noge, HDZ u anketama stoji bolje nego ikada.
U Karamarkovu slučaju šutnja je doista zlato. Za sve ostalo tu je predsjednica Republike.
Godišnji odmor doslovno shvatio
Uostalom, valja se prisjetiti kako je ne tako davno i SDP-u bilo bolje dok je Milanović šutio, pa vjerojatno poučen baš tim iskustvom predsjednik Vlade i šalje ovakve provokacije u smjeru svog političkog suparnika koji je ljetni godišnji odmor možda malo predoslovno shvatio.
Dakle, što se samog HDZ-a tiče, nema neke pretjerane potrebe da se Karamarko oglašava.
Međutim, ako je Tomislav Karamarko ikada trebao govoriti, onda je to bilo upravo ovoga ljeta.
Terorističko ubojstvo Tomislava Salopeka, imigrantski val iz Sirije koji se valjao prema našim granicama, pitanje nacionalne sigurnosti, pitanje granica, sve su to teme u izbornoj godini kao stvorene za HDZ, a još više za Tomislava Karamarka.
Radi se o bivšem policajcu, bivšem ravnatelju Ureda za nacionalnu sigurnost, bivšem ravnatelju Protuobavještajne agencije i bivšem ministru unutarnjih poslova. A njegova desna ruka i glavni tajnik stranke, Milijan Brkić, bivši je specijalac, policajac i službenik MUP-a.
Sjetimo se da je jedan od razloga zbog čega je Karamarko izabran za predsjednika HDZ-a bilo upravo njegovo obavještajno i sigurnosno iskustvo, izazvano izborom Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije.
Čak i Holy o tome govori
I dok je pitanje nacionalne sigurnosti, odnosno pitanje infiltracije potencijalnih terorista preko sirijskih izbjeglica, javno postavila čak i Mirela Holy - premda je ona zadnja koja bi to trebala učiniti u kontekstu humanitarne krize - Karamarko je o tome postojano šutio.
Još prošlog proljeća predsjednik HDZ-a ugrozu nacionalne sigurnosti spomenuo je u kontekstu iseljavanja sto tisuća mladih iz Hrvatske. Ali temu nacionalne sigurnosti nije iskoristio u kontekstu priljeva izbjeglica na naše granice, terorističkog smaknuća hrvatskog državljanina, sudjelovanja Hrvatske u ratu protiv ISIL-a i potencijalnih napada na hrvatske ciljeve.
Pa ako Karamarko ni o tome nema što reći, o čemu onda ima?
Teme poput terorizma i nacionalne sigurnosti kao stvorene su za desne stranke. Na njima redovno inzistiraju američki republikanci i britanski konzervativci, da ne spominjemo radikalnije verzije u europskim zemljama.
Strah od terorizma tema je na kojoj desnica dobiva izbore. Dok se ljevica bavi ekonomijom i socijalom, desnica se bavi nacionalnom sigurnosti, granicama, bodljikavim žicama... Pogledajmo samo što radi Karamarkov uzor Viktor Orban.
Pa ipak, HDZ i njegov predsjednik čak se ni o tome ne oglašavaju.
Unutarnje ugroze
Umjesto toga, govore o unutarnjim ugrozama, o jugofilima i jugoslavenima, Srbima i komunjarama, ćirilici i partizanima.
Jasno je da o tome nevoljko govori Milanovićeva vlada, ali zašto od te teme bježi šef oporbe i potencijalni premijer?
Zašto biračima ne otkrije koliko je u to upućen? Zašto ne kaže kako bi se njegova vlada pripremila za ovakvu situaciju? Ima li HDZ neki plan? Može li Karamarko udijeliti neki savjet, ili makar kritiku, u vezi teme o kojoj najviše govori čelnica zelene stranke Mirela Holy?
Umjesto toga, u javnosti dobijemo šturu informaciju da se šef HDZ-a sastao sa čelnikom iračkih Kurda, dok je njegov Facebook profil nakrcan postovima o sportašima, Arsenu Dediću, Velikoj Gospi, a zadnji je posvećen Luki Omanu i temi "unaprijeđenja prava životinja".
O unaprjeđenju prava izbjeglica ni riječi. O nacionalnoj sigurnosti ni riječi. O terorizmu ni riječi.
To može značiti dvije stvari: ili Karamarko misli da je Vlada na tom planu poduzela sve što je trebala i da on nema prostora o tome se oglašavati, ili on naprosto o svemu tome nema što reći.
Vjerojatno misli da mu je najpametnije pustiti Kolindu da sve obavi umjesto njega.
