Aleksandra Kolarić bila je lakmus papir: ako je Milanović vrati u SDP, pokazat će da vjeruje u ostanak na vlasti; ako je odbije, pokazat će da ozbiljno čuva leđa u stranci.
Subotnja odluka Statutarne komisije SDP-a, navodno jednoglasna i brzopotezna, da se nakon višemjesečne procedure ipak odbije zahtjev Aleksandre Kolarić za povratkom u stranku, sugerira da se Zoran Milanović intenzivno priprema za gubitak izbora.
On možda vodi žestoki rat s Tomislavom Karamarkom za pobjedu na parlamentarnim izborima, ali bitka za ostanak na čelu SDP-a mnogo je važnija za njegovu političku budućnost.
Kolarić je bila lakmus papir: ako je Milanović vrati u stranku, to bi značilo da je siguran u pobjedu na izborima i stoga ne strahuje od konkurencije; ako je odbije, kao što se sada dogodilo, znači da mu je itekako stalo da uoči gubitka izbora eliminira što je moguće više džepova otpora.
Ne samo Kolarićku, nego i Ivu Josipovića čijim odlaskom u nove političke projekte nije bio nimalo razočaran, ali i neke lokalne organizacije koje otvoreno podržavaju njegove suparnike.
Samo neki članovi
"SDP aktivira baš sve članove", poručili su iz SDP-a prije nekoliko dana. Ipak, bez nekih članova ipak se može. I mora.
Štoviše, neki od njih ocijenjeni su kao prijetnja za stranku. Točnije, za samog Milanovića. A on, po svemu sudeći, ne želi ništa prepustiti slučaju.
U višemjesečnom natezanju s Aleksandrom Kolarić lako je uočiti zanimljivu kontradikciju: s jedne strane, Milanovićevi suradnici i sljedbenici, zajedno s nekim njemu naklonjenim novinarima, uporno umanjuju njezinu važnost i relativiziraju njenu političku težinu ("Tko je Aleksandra Kolarić?"), dok s druge čine sve da joj onemoguće povratak u stranku iz koje je protustatutarno i na osnovu verbalnog delikta izbačena, čak i povratak u svojstvu obične članice.
Ako je nevažna, zašto bi im smetala?
Nažalost, Milanović i njegovi suradnici svojim su joj potezima dali na važnosti. Pretvorivši tako cijelu stranku u slučaj, umjesto samo jedne osobe.
To je vidljivo na više razina.
Verbalni delikt na snazi
U prvom redu, članstvu i lokalnim organizacijama šalju poruku da je verbalni delikt faktički na snazi i da će se svaka kritika stranačkog vodstva, pa makar dobronamjerna, strogo sankcionirati. Korupcija, kriminal, nepotizam, afere, skandali, propusti, gluposti - neće.
Nadalje, odluka u slučaju Kolarić pokazuje da je Zoran Milanović još uvijek utjecajan i snažan u stranci, pogotovo uoči parlamentarnih izbora o kojima ovise sudbine brojnih foteljaša.
Treće, procedura i izolacija Aleksandre Kolarić pokazuje da ni stranačka oligarhija, ona koja je navodno kritična prema sadašnjem vodstvu, ne voli autsajdere i "bombardere" koji narušavaju ustaljeni poredak i raspored snaga, te žele stranku otvoriti svježim snagama i konkurenciji ideja. Iluzorno je očekivati da će unutar stranke uskoro doći do potrebnih reformi.
Uostalom, o proceduri njezina povratka odlučivali su oni koji su prije godinu dana sudjelovali u njezinu isključivanju.
Poruka javnosti
Četvrto, ovakvo rješavanje slučaja Kolarić šalje i lošu poruku javnosti i biračima. HDZ svoje nepoćudnike izbacuje makar uz neki privid procedure, suda časti i ostaloga, dok SDP to radi preko koljena, političkim dekretom.
Slavka Linića su izbacili zbog napada na šefa stranke, a ne zbog koruptivne afere koju je DORH odbacio. No, na slučaju Kolarić su nanijeli mnogo veću štetu imidžu SDP-a kao otvorene, polemične, demokratične stranke.
Zbog čega bi, nakon toga, netko uopće ulazio u takav SDP? Osim, naravno, da se domogne fotelje i sinekure, a do toga će doći jedino uz poslušnost vodstvu.
Snažan lider
Milanović je na povratku Aleksandre Kolarić u stranku mogao zaraditi bodove u javnosti, pokazati se kao snažan lider koji se ne boji kritike i konkurencije, kad već nije imao čak ni tračak one "mafijaške mudrosti" koja kaže "drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže".
To se, međutim, nije dogodilo.
Bitka koju premijer vodi za opstanak u stranci po mnogočemu je žešća od rata koji vodi za ostanak na vlasti. Naivno bi bilo očekivati da je obrnuto.
