Poučena iskustvima s prošlog porodiljnog temeljito izbjegavam i većinu majki, dojilja, nedojilja i trudnica. Jednostavno mi se ne da slušati koja ima koje probleme
Moj prvorođenac je kao napredni kompjuterski program. Čim ja smislim rješenje za neki od njegovih problema ili novonastalih reakcija, on se jednostavno 'apdejta'
Postoje djeca koja nemaju senzor na leđima i kada ih spustite u krevetić oni tamo nastave spavati kao da se ništa nije dogodilo. A postoje i ovi koji 'apdejtaju' senzore
Mic po mic naš se mali miš prohuliganio, ne znam kad i ne znam kako, ali nakon što je počeo odrađivati 'tisuću zašto', u minuti je nastavio s legendarnim 'neću'
Uz priručnik kako djecu pripremiti na dolazak prinove trebalo bi osmisliti i self-help priručnik kako roditelje riješiti svih strahova. Ili mi barem ponavljati - ma bit će dobro
Trudnoća kao da je najzanimljivija svima onima kojih se uopće ne tiče. Pa poznanici uredno lupetaju komentare poput 'opet si trudna' i to širom razrogačenih očiju
Istinski sam vjerovala da ću se u narednih godinu dana baš nauživati i odmoriti. I mislila sam kako nakon luđačkog radnog tempa doista zaslužujem odmor...
Majke koje puše ne mare za život i zdravlje svoje djece koja su često niža rastom. Živciraju me sve one majke koje za svoju ovisnost stalno traže opravdanje...
I dok smo mi smirivali djecu zvukom usisavača i sušila za kosu, moj kolega koji očekuje blizance je sav oduševljen pronašao iPhone aplikaciju za umirivanje
U vrtiću se uči red, moj uredno jede i spava po vrtićkom ritmu i kad nije tamo, hvala, molim i oprosti su sasvim uobičajeni, a ja ni sekunde nisam potrošila na tu lekciju
Sedam smo godina smišljali kako ćemo imati djecu i zar je naša sudbina stvarno u podstanarskom stanu. Jer, budimo iskreni, imati danas posao nije garancija ničega
Imati dijete je apsolutno najsavršenije, najdublje i najbogatije stanje koje sam ikada osjetila. Nema tog čovjeka niti te stvari za koje bih učinila ono što bih za svoje dijete
Nakon sati i sati namiještanja po noći, ujutro se dižem kao prebijeni mačak i mrzim...sve. Čak sam neku noć brojala koliko me dana pa koliko sati čeka do kraja
Postoje dvije vrste djece, oni koji iz vode ne izlaze dok ne poplave i oni koji je se boje kao solne kiseline. Moj je druga kategorija, a ušao je tek da vidi Nema i Doru
I svašta za što bi tvrdili do zadnje kapi krvi da je nenormalno postane normalno. Ja sam dojila dijete do neki dan, a još trudna sam tvrdila da je tri mjeseca maksimum
Razumijem žene koje strahuju hoće li biti dobre majke i poštujem njihovu iskrenost u odluci da neće imati djece. Meni bi bilo žao da nisam iskusila "čari" roditeljstva
Iako vjerujem da vjenčanje povezuje ljude, nama ne treba papir da bi se osjećali sigurni u svojoj sad već gotovo 10-godišnjoj zajednici punoj ljubavi i poštovanja
Možete li zamisliti da u Hrvatskoj netko majku s troje djecu uopće ozbiljno shvaća za posao? Ili da je pusti doma usred radnog vremena da podoji svoje dijete?
Muškarcima ne zamjeram kad ne puštaju žene-majke-kraljice preko reda jer oni zapravo ni ne znaju što čine, ali žene, kako zaborave natečene noge, desetke kila...
Sad se već ozbiljno pitam je li vrijeme da naučim dijete da ne okreće drugi obraz kada ga po prvom netko tresne. I je li moja propaganda kako mora biti dobar - glupa
Iskoristi svoj Oranž