Izgledao je kao ja kad navigacija kaže da idem na jugozapad pa se izgubim, rekla nam je čitateljica opisujući bjeloglavog supa na kojeg je naišla na cesti u Đakovu u četvrtak poslijepodne dok se s djetetom vozila u automobilu.
- To je izlaz iz naselja. Tamo ima jedna farma, on je stajao na cesti. Velik je, ogroman. Stala sam s autom, on uopće nije reagirao. Nakon par minuta psi su se zaletjeli prema njemu, a on je odletio u polje pored. Nikad ga nisam vidjela ovdje, gdje je zalutao ne znam. Mi smo fascinirani, većinom zato što ga nikad nismo vidjeli - opisala nam je čitateljica. Dodala je i kako su odmah pozvali osječki ZOO.
- Mi smo oporavilište koje pomaže životinjama kada je potrebno. Ovo je bio takav slučaj. Ptica izgleda zdravo, riječ je o zdravoj jedinki. Prilično je neuobičajeno da se pojavi ovdje, vjerojatno je na nekoj migraciji. Ovo je poprilično neuobičajena situacija - rekli su nam iz ZOO vrta Osijek te dodali da se na snimci ne može vidjeti je li ptica ozlijeđena. Da pojava supa kraj Đakova jest rijetka, ali ne i nemoguća, potvrđuje i Marko Modrić iz Javne ustanove Priroda, koja već godinama vodi brigu o zaštiti bjeloglavih supova na Kvarneru.
- Ne bih rekao da je ozlijeđen. Možda se spustio jer je iscrpljen, može biti da je sve u redu, a možda postoji neki problem. Nije baš standardna ruta kroz Đakovo, ali imali smo primjere da su odlazili i prema Lonjskom polju. Supovi tijekom svojih migracija lete na velike udaljenosti. Imali smo supove i u Zagrebu. Nije neuobičajeno da lutaju, ali uglavnom se drže mediteranskog bazena. Moguće je da je ova jedinka samo u proputovanju, no ne događa se baš često da vidite supa u Đakovu - rekao je Modrić. Dodaje kako je stanje populacije danas znatno bolje nego prije desetak godina.
- Mi ih redovito pratimo. Imamo oko 170 gnijezdećih parova, odnosno spolno zrelih ptica. To je lijep broj. Kad smo prije deset godina počeli, bilo ih je oko 110, a danas smo na 170. To je odličan rezultat. Nova područja širenja su Kvarner i Učka. Naši supovi često odlaze u Bugarsku. Oni se kreću - kaže Modrić. Bjeloglavi sup jedina je preostala strvinarska ptica u Hrvatskoj i ima iznimno važnu ulogu u prirodi.
- Ostao nam je samo bjeloglavi sup. Njegova je uloga važna jer uklanja lešine i održava pašnjake. To je najveća hrvatska ptica. Žive u kolonijama, zajedno se gnijezde, traže hranu i odmaraju se. Zato je neobično kad se sup nađe sam. Njihova je snaga upravo u brojnosti - objašnjava stručnjak. Riječ je o impresivnoj vrsti. Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) najveća je ptica u Hrvatskoj, raspona krila od 240 do čak 280 centimetara, visine do 110 centimetara i težine između sedam i 12 kilograma. Hrani se isključivo strvinama srednjih i velikih sisavaca te nikada ne lovi živi plijen, zbog čega ga stručnjaci često nazivaju prirodnom 'higijeničarskom službom' ekosustava.
- Najrazvijenije osjetilo im je vid. Ljudi ih se ne trebaju bojati. Situacija je danas mnogo bolja nego prije. Imamo veliki europski projekt, hranilište na Cresu koje dobro funkcionira i označene supove koje pratimo - ističe Modrić.
Nekada su bjeloglavi supovi bili rašireni diljem Hrvatske – od Učke i Velebita do dalmatinskih otoka i Dubrovačkog primorja. Danas se gnijezde još samo na kvarnerskim otocima Cresu, Krku, Prviću i Plavniku. Posebnost kvarnerske populacije je što se gnijezdi na liticama neposredno iznad mora, što je gotovo jedinstven primjer u svijetu.
Mladi supovi nakon prvih letova odlaze na višegodišnja lutanja Europom, pa čak i Afrikom, da bi se tek u četvrtoj ili petoj godini života vratili na kvarnerske litice i zasnovali vlastitu obitelj. Upravo zato nije isključeno da je i neobični gost kod Đakova tek jedan od mlađih koji je nakratko skrenuo sa svoje uobičajene rute.