- Nisam religiozna. Neću početi tjerati djecu da idu u crkvu, ili na nedjeljni vjeronauk, ali ne znam kako ih naučiti vrijednostima koje se tamo uče, kazala mi je klijentica, četvrta koja je otvorila sličnu temu ovog tjedna. Tony, otac tinejdžera, rekao je nešto slično: 'Moja djeca vide, slušaju i čitaju toliko toga što se ne uklapa u moj sustav vjerovanja, da stalno osjećam da supruga i ja samo ispravljamo ono što pokupe s interneta, iz filmova, pa čak i od prijatelja u školi - piše američka psihologinja F. Diane Barth.
Dodaje kako se većina roditelja, koji joj dolaze po pomoć oko odgoja djece, žali na to da ne znaju kako naučiti djecu da žive dobar život i imaju na umu prave vrijednosti.
- Razmišljala sam o tome dok sam čitala o smrti Jima Lehrera, novinara kojeg sam upoznala kao aktera MacNeil-Lehrerovih vijesti, koje su kasnije nazvane 'NewsHour', na PBS-u (Public Broadcasting System). Vijesti koje je vodio bile su važan dio mog odrastanja, dijelom i zato što sam se divila njegovom načinu gledanja i predstavljanja onoga što se događa u svijetu.
Ovaj tjedan, u jednome od članaka po kojima je ostao upamćen - nakon što je preminuo 23. siječnja ove godine, u 86. godini - pročitala sam 'Devet pravila za novinare', koja je zapisao, što je učvrstilo moje divljenje prema tom čovjeku, kaže Diane Barth.
Dodaje kako je to postao popis koji dijeli i svojim klijentima koji se bore za to da svojoj djeci usade prave vrijednosti. Impresioniralo ju je, kaže, kad je vidjela koliko se njegovih pravila može primijeniti i u njenoj struci, bilo da je riječ o mladim psihoterapeutima kojima predaje i nastoji ih podučiti struci, bilo da je riječ o klijentima kojima nešto treba ponuditi.
- Zapravo mi se čini da bismo ta Lehrerova pravila za novinare mogli jednostavno nazvati 'Devet pravila za dobar život'. Zato ih dijelim, citirajući ih izravno iz članka Anne Azzi Davenport i Jeffrey Brown, uz neka moja razmišljanja o tome kako nam mogu pomoći da djeci damo dobru osnovu za kvalitetan odnos prema životu.
Evo tih pravila:
1. Ne čini ništa što ne bi mogao 'obraniti' pred svojom djecom
Jedan klijent mi je nedavno rekao da se drži sljedećeg mota: 'Ako neću biti ponosan na to što činim, onda to neću ni učiniti'. Nije govorio o postignućima, nečemu što bi mogao pokazati drugim ljudima i hvalisati se, ne. Dok je objašnjavao na što misli, rekao je: 'Neću učiniti ništa što ne bih mogao reći svojoj djeci'.
To je način na koji možemo provjeriti li je naše ponašanje u skladu s pravim osobnim vrijednostima, na svakom koraku.
2. Izgovorite, napišite i predstavite svaku priču s pažnjom koju biste sami očekivali
Naravno, u životu ne pišemo vijesti, ali često razgovaramo o drugim ljudima, bilo da tračamo ili jednostavno dijelimo informacije. Primijeniti ovo pravilo jednostavno znači biti pažljiv prema onome što kažemo o drugim ljudima, kao i prema onome što govorimo o sebi. Budite pažljivi s onim što govorite o drugima, onoliko koliko biste željeli da drugi budu pažljivi dok govore o vama.
3. Pretpostavimo da postoji barem jedna 'druga strana' ili verzija svake priče
Ima smisla za novinare, ali i za sve ostale dok tražimo način da se povežemo s ljudima s kojima živimo, radimo, igramo se, ili smo u nekoj interakciji. U svijetu društvenih medija informacije i vijesti često mogu biti jednostrane, kao i neke informacije koje na društvenim mrežama dobivamo o našim prijateljima i obitelji.
Nedavno mi je mudri mladi prijatelj rekao kako je shvatio da postoji jedno 'sebstvo' koje većina ljudi prikazuje na društvenim mrežama, a drugo 'jastvo' koje svi oni žive u stvarnom životu.
Zbunjujuće je, jer je teško ne vjerovati svim onim sjajnim fotografijama zabave i dobrog provoda koje vidimo na društvenim mrežama, što nije cijela slika nečijeg života.
4. Pretpostavite da je 'gledatelj' jednako pametan kao što ste to vi
Ovo ponekad može biti posebno teško. Promijenite riječ 'gledatelj' u 'druga osoba' i zapitajte se koliko često mislite da netko drugi nije tako pametan, brižan ili dobar poput vas. Ili suprotno - koliko često mislite da su ljudi oko vas pametniji, brižniji i bolji od vas? Većina nas je sklona ili tome da podcjenjuje sebe i precjenjuje druge ljude, za što nema razloga.
5. Pretpostavite isto o svim ljudima o kojima izvještavate (o drugima)
- Klijent mi je jednom rekao da su se on i njegov otac zapleli u političku svađu tijekom obiteljske večere. 'Tako je glup i tvrdoglav, ne mogu vjerovati da stvarno vjeruje u ono što govori', rekao je o ocu. Nekoliko dana kasnije to sam čula od drugog klijenta. Oba puta su bili u pitanju pametni, promišljeni muškarci, čiji su očevi zvučali jednako pametno i promišljeno.
Fascinantno je pritom da bi se moja dva klijenta, koji su bili na suprotnim stranama političkog spektra, vjerojatno srdačno složila s ocem onoga drugog. Drugim riječima, kad bi prvi klijent razgovarao s ocem drugog, mislio bi da je riječ o pametnoj, brižnoj i promišljenoj osobi. Ukratko: Važno je zapamtiti da svi imaju stajalište, i imaju pravo na njega, čak i kad se ne slaže s našim vlastitim, kaže dr. Diane Barth.
6. Osobni život je privatna stvar, dok god nemate zakonsku podlogu za drugačiji pristup
Ovo pravilo podsjeća nas na to da je važno poštivati međusobne granice. Ponekad privatni životi postaju javni, slučajno ili bez potrebe. I neprocjenjivo je važno podsjećati se da, baš kao što ne bismo željeli izložiti svoj privatni život drugima, tako moramo zaštititi privatni život naših prijatelja, obitelji i kolega, osim ako nemamo jako dobar i utemeljen razlog za drugačije postupanje.
7. Pažljivo odvojite svoje mišljenje i analizu od informacija i jasno ih označite
Izraz 'lažna vijest' ili 'novinarska patka' dobro je poznat svima i svi znamo kako je teško doći do informacije koja je istinita. Ponekad ju i ne možemo saznati u cijelosti. Lehrerov prijedlog uči nas da smo dužni provjeriti nekoliko različitih izvora, ne samo u vijestima, nego u svakodnevnom životu.
Recimo da vam prijatelj kaže nešto o drugom prijatelju: ne uzimajte to zdravo za gotovo, čak i ako mu inače potpuno vjerujete. Naime, možda je ispravno shvatio veći dio priče, ali je pogrešno razumio samo jedan detalj koji bitno može zamagliti stvari. Zato razmislite o tome tko vam može pružiti više informacija, bez pokretanja lanca tračeva ili lažnih pretpostavki.
8. Nemojte koristiti anonimne izvore ili citate, osim iznimno
Slično kao i u točki 7: Ako vam netko kaže da je nešto čuo od 'nekoga' ili pročitao 'negdje', provjerite možete li potvrditi te navode i postoje li stvarni dokazi za optužbu. Jako je važno da u međuvremenu ne širite sami te neprovjerene informacije. Tračevi ponekad mogu biti korisni, ali često mogu biti i iznimno štetni, pa ih se bolje kloniti.
Nije stvar samo u tome da nekome time možete naštetiti, nego se takva neprovjerena i proširena informacija može vratiti vama i biti štetna za vas. Zato zaštitite sebe i svoje odnose tako da budete sigurni da baratate činjenicama. Na koncu, morate biti sigurni da zaista želite biti osoba koja širi o drugima bilo kakve glasine, istinite ili lažne, piše Diane Barth na portalu Psychology Today.
9. Ne koristite svoj ili tuđi život da biste druge zabavljali njime
Ovo posljednje pravilo je posebno važno u svijetu društvenih medija, u kojem već kola jedna šala: 'Počeo sam živjeti život kao da je to Facebook. Prilazim neznancima na ulici i kažem im što sam jeo, kad sam ustao, koga vidio i sve detalje o tome što sam radio i kamo sam jučer otišao. I već imam puno sljedbenika: dva policajca, tri agenta FBI-a i nekoliko psihijatara'.
Društveni mediji donijeli su nam puno prednosti, počev od najvažnijeg: da budemo u kontaktu s prijateljima koje ne viđamo često i s kojima možda inače ne bismo mogli održati vezu. No, trebamo biti svjesni i opasnosti tih medija. Jedna je da to da se možemo toliko fokusirati na to kako se predstavljamo drugima da se zaboravimo usredotočiti na to kako zapravo živimo. A stvarni život koji živimo mnogo je smisleniji od slika koje predstavljamo iz tog života!
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: