U staroj narodnoj poslovici - 'Pazi što želiš da ti se to ne bi i ostvarilo' - ima više istine nego bi očekivali. Ono što nam se sada čini savršenim za naš život i to silno priželjkujemo, može se pretvoriti u noćnu moru kad se ostvari. Zato birajte želje tipa - dobro zdravlje, obitelj na okupu, duševni mir... I zapamtite, nije bogat čovjek koji ima puno, već onaj kojemu je potrebno malo.
POGLEDAJTE VIDEO Male stvari život čine sretnim:
Primjeri velikih životnih želja koje znaju završiti ne toliko sretno:
Dobitnici igara na sreću nisu nužno sretniji od drugih
Račun u banci bit će nam pun, a emotivno ćemo biti prazni jer ćemo moći kupiti sve što poželimo. Zato će nestati osjećaj uzbuđenja i sreće koju osjećamo kupivši nešto što smo dugo priželjkivali.
I samo igranje igara na sreću daje određeno zadovoljstvo pa makar nikada ništa ne dobili. Recimo, uplatite listić i potrošite 15 kuna. Za taj novac uživate u maštanju što s dobitkom tjedan dana. Po tome ispada da je 15 kuna mali novac za sedam dana bezbrižnog putovanja u svijet mašte.
Istraživanje iz 1979. godine pokazalo je da dobitnici igara na sreću nisu ništa sretniji od o onih koji su samo igrali i nikada ništa nisu dobili. Dobitnici su čak priznali da manje uživaju u svakodnevnim stvarima, tipa druženju s prijateljima, čitanju časopisa, dobivanju komplimenata i ostalom.
Osvoji li netko jackpot, najprije će ga uhvatiti ogroman nalet sreće - euforija. Kada to splasne, više nikada ništa neće moći nadomjestiti taj osjećaj jer će tražiti nešto veće, jače i intenzivnije. Na kraju dolazi do osjećaja praznine i depresije.
Prema istraživanju Sveučilišta Harvard ispada da su sretniji u životu bili dobitnici koji su izabrali da im dobitak isplaćuju u jednakim godišnjim ratama od onih koji su odmah uzeli cijeli iznos.
Osvajanje srebrne medalje neki osjete kao neuspjeh
Znat ćete da smo bili na samo mali korak do zlata, do toga da budemo najbolji na svijetu, i to će nas proždirati. Iako iz ove perspektive možda razmišljamo da bi bili sretni i sa srebrom, to u praksi nije tako jer je u ljudskoj prirodi želja biti najbolji, najpametniji, najljepši... Osvajači srebrnih medalja znali su priznati da su to na kraju osjećali kao neuspjeh.
Istraživanje iz 1992. godine među atletičarima na Olimpijadi u Barceloni pokazalo je intenzitet oduševljena osvajanjem zlatne, srebrne i brončane medalje. Ocjenjivali su svoje osjećaje ocjenama od 1 do 10, jedinica je predstavljala osjećaj agonije, a desetka ekstaze.
Naravno ocjene za zlato bile su vrlo visoke. Osvajanje srebrne medalje ocijenili su prosječnom ocjenom 4,8 dok su brončanim medaljama dali čak 7,1.
Preseljenje u inozemstvo obitelj ponekad može uništiti
Milijuni ljudi svake godine migriraju iz jedne zemlje u drugu u potrazi za boljim životom i srećom. Za brak to može biti vrlo naporno jer se sve mijenja; kultura, način života, posao, ljudi koji nas okružuju...
Često kod preseljenja u inozemstvo jedan partner radi i privređuje dok drugi ostaje kod kuće i počinje se osjećati beskorisno. Ako imaju djecu, stvari postaju još gore. Studija iz 1990. godine otkrila je da se čak 40 posto obitelji raspadne, najčešće zato što se članovi obitelji nisu mogli naviknuti na velike promjene.
Za stariju djecu to bude vrlo teško razdoblje života. Nemaju prijatelje, okruženje u školi je novo... Tada im samopouzdanje pada i postaju nesigurni u svoju budućnost. Istraživanje napravljeno lanjske godine pokazalo je da ljudi koji su sa sjevera Europe preselili u Španjolsku, na kraju su bili nesretniji od onih koji su ostali doma.
Zarađivanje milijuna u vlastitoj tvrtki ponekad vodi depresiji
Krajem 1990-ih godina veliki broj ljudi koji su zgrnuli bogatstvo na internetu postalo je depresivno. Iako postoji više teorija zašto je to tako, najrealnija je ona da ljudi žele osjećati napredak u životu.
Ali, ako su preko noći postigli ogroman uspjeh, dalje u životu im se neće događati ništa što to može nadmašiti.Tada se počinju osjećati beskorisno i nesretno. Bit će i izolirani od ostalih ljudi upravo zbog ogromnog bogatstva. Najgore je kada se to dogodi prije 40. godine života.
Postati predsjednik uprave donosi ogroman stres sa sobom
Mnogi zaposlenici dok gledaju šefa, a znaju kolika je njegova plaća i raspon privilegija, požele biti na njegovom mjestu. Dok ne iskušaju kako je biti na vrhu kompanije, misle da to ne donosi ništa drugo osim velike sreće.
Životi mnogih čelnika u tvrtkama su prazni i samotni. Obitelji im se raspadaju jer su više na poslu nego kod kuće pa se udaljavaju od onih s kojima bi morali biti najbliskiji. Osim toga, odgovornost na poslu je toliko velika da se rijetki mogu nositi s intenzivnim stresom, a da ne osjete posljedice.
Podaci prikupljeni u između 1957. i 2004. godine pokazuju da su žene na visokim pozicijama češće u depresiji od onih na nižima.
Život na selu nije za svakoga, pojedince vodi usamljenosti i depresiji
Dok smo okruženi gradskom gužvom, bukom i stresom, maštamo o preseljenju na selo gdje je život mirniji, a tempo sporiji. Ali, život na selu, umjesto zadovoljstva, može dovesti do depresije.
Nedavna studija Sveučilišta Michigan otkrila je da bjelkinje iz ruralnih područja češće pate od depresije i poremećaja u raspoloženju od onih u gradovima. Kod žena tamnije puti je obrnuto. One su sretnije na selu, a depresivnije u gradovima.
Stručnjaci to objašnjavaju time što one tijekom života na selu imaju puno više prijatelja, druže se sa susjedima i slično. S druge strane, bjelkinje su na selu usamljene i osjećaju se pretrpane poslom i obvezama.
Neki ljudi nakon završetka obrazovanja padnu u depresiju
Dok idemo u školu, najsjajniji tren u životu čini nam se njezin završetak jer donosi slobodu. Ali, ta sloboda je kratkog vijeka. Slijedi potraga za poslom, plaćanje računa, obiteljske obveze...
Neki ljudi nakon završetka obrazovanja padnu u depresiju jer shvate koliko je život zapravo težak. Tada se prisjete života dok su bili školarci i požele ponovno sjesti u klupe i biti bezbrižni kao tada, piše Listverse.