Lišmanioza kod pasa je teška i gotovo neizlječiva bolest koja je iz godine u godinu sve prisutnija u Hrvatskoj. Do prije nekoliko godina, lišmaniji se nije pridavala naročita pažnja zbog njene iznimne rijetkosti. U novije vrijeme, osobito u južnijim hrvatskim krajevima, širenje bolesti pobudilo je interes veterinarske struke i javnosti, te ukazalo na ozbiljnost problema.
Uzročnik lišmanioze
Uzročnik lišmanioze je Leishmania infantum, protozoa iz porodice Tripanosomatidae. Golim okom nevidljiva praživotinja (mali jednostanični parazit, bičaš) u psu se vrlo brzo umnaža i uzrokuje dugotrajnu teško izlječivu bolest. Leishmania infantum živi u makrofagima (obrambenim stanicama) pa je njena prisutnost vrlo štetna za zdravlje psa. Lišmanioza nema lako prepoznatljive simptome i dugo može ostati neotkrivena.
Epidemiologija bolesti
Bolest prenose papatači (sitni, komarcima slični kukci) uobičajeni za područja srednje i južne Dalmacije, Grčke, juga Italije, Španjolske,... Papatači su krvopije (hemofagi) veličine 2-3 mm i najčešće su aktivni noću. Mužjaci se hrane biljnim sokovima, a ženke sišu krv. Krv pasa im je posebna poslastica pa se često nastanjuju i razmnožavaju upravo u njihovoj blizini. Borave uglavnom u tamnim i vlažnim prostorima (podrum, pasja kućica, špilja i vrtača), a kao slabi letači, koji lete na području promjera 1,5 km, drže se svog staništa i psa kao najboljeg domaćina. Sezona papatača traje od svibnja do kraja listopada. Lišmanije prenose s jedne na drugu životinju, a mogu prenijeti i na čovjeka (zoonoza).
Psi se teško brane protiv prijenosnika i osobito su osjetljivi na bolest. Papatač prije sisanja krvi izbacuje lišmaniju koja ubrzo napada makrofage u kojima se umnaža, uništava ih i širi se dalje. Brzo napreduje u jetru, slezenu, koštanu srž, kožu i druge organe. Širenje parazita u organizmu i razvoj bolesti ovise o imunološkom odgovoru inficiranog psa.
Pas je prirodni domaćim ovog parazita, a s manjom epidemiološkom ulogom to mogu biti i lisice, vukovi, miševi i štakori. Bolest se može pojaviti i kod mačaka, ako se slučajno inficiraju. Potencijalno opasna može biti i transfuzija krvi pa je davaoce potrebno testirati. Prijenos lišmanioze spolnim putem i preko maternice ne smatraju se realnim putevima zaraze.
Dijagnoza
U otkrivanju bolesti lišmanioze presudnu ulogu imaju direktno mikroskopsko dokazivanje uzročnika iz strugotina kože ili punktata limfnih čvorova te pretrage krvi.
Treba razlikovati inficirane od bolesnih pasa. Laboratorijskim pretragama krvi uočava se slaba regenerativna anemija, obično blaga i česta trombocitopenija. U biokemijskim pretragama vidljivi su porast ukupnih proteina u serumu, hipoalbuminemija, hipergamaglobulinemija, povećane vrijednosti uree i kreatinina, dok analizom urina nalazimo proteinuriju.
Mikroskopska dijagnoza postavlja se razmazom limfnih čvorova/koštane srži ili iz uzoraka s lezija kože u kojem se mogu vidjeti slobodni amastigoti Leishmania infantum ili unutar citoplazme makrofaga.
Dijagnoza lišmanioze postavlja se indirektno imunofluorescentnim testom (IFAT) za određivanje specifičnih protutijela u serumu. Titar protutijela je viši 4 puta u odnosu na vrijednost laboratorijskog praga (obično 1:80), u prisutnosti kliničkih simptoma i kliničko patoloških promjena potvrđuje se stanje bolesti.
Pregled krvi - garancija brzog otkrivanja bolesti
Danas je opasnost za zarazu pasa na području čitave Dalmacije vrlo velika. U cilju brzog otkrivanja bolesti preporučuje se vađenje krvi i pretraga već nekoliko mjeseci nakon završenog boravka u ugroženom području. Rano otkrivena bolest se značajno lakše i s mnogo više uspjeha liječi.
Inkubacija bolesti
Vrijeme inkubacije bolesti može varirati od nekoliko mjeseci do par godina. Bolest može proći s teškim simptomima ili u skoro inaparentnom obliku.
Simptomi bolesti
Lišmanioza nema lako prepoznatljive simptome i dugo može ostati neotkrivena.
Simptomi lišmanioze mogu biti različiti: povećani limfni čvorovi, anoreksija, smanjena osjetila, mršavljenje, mišićna atrofija, lezije kože (ulkusi, periorbitalna alopecija, eksfolijativni dermatitis), očni (keratokonjuktivitis, upala rožnice), šepavost i slabost stražnjih nogu, poliurija i polidipsija, čirevi na koži nogu i među prstima, gubitka dlake na glavi (osobito oko očiju), gubitka dlake na repu, suha ljuskava perutava kože, pretjeranog rasta noktiju, groznice, povećana jetra ilislezene, bolovi u zglobovima, otekline po tijelu, povećana žeđ i povećano mokrenje, grušanja krvi, stalna temperatura. Ponekad se javljaju i crijevni simptomi u obliku proljeva koji najčešće dovedu do uginuća zaražene životinje.
Liječenje lišmanioze
Za razliku od ljudi u kojih je liječenje uglavnom uspješno, u pasa se najčešće i nakon dugotrajnog liječenja bolest vraća. Opće prihvaćeno mišljenje je da se, iako nema potpunog izlječenja, psu može značajno povećati kvaliteta života dugotrajnim davanjem odgovarajućeg lijeka u tabletama. Naime, niti jedan lijek ne može potpuni eliminirati lišmanije iz organizma inficiranog psa. Uspjeh u liječenju potvrđuje se redovitim pregledom krvi psa i dokazivanjem smanjene količine protutijela.
Prevencija
Rizik od prijenosa lišmanije na specifičan način može smanjiti redovita upotreba repelenata protiv flebotoma (Advantix). Budući da niti jedna formulacija ne može garantirati potpunu zaštitu psa savjetuje se:
- Redovito tretirati psa s repelentom protiv papatača
- Smanjiti izlaganje psa tijekom noći, izbjegavati duge večernje šetnje i osigurati smještaj psa u zatvorenom prostoru tijekom noći
- Staviti na prozore guste mreže protiv komaraca (0,4-2 mm)
- Tretirati sredinu upotrebom insekticida za okolinu za kućnu upotrebu
- U slučaju da je pas klinički zdrav, a živi ili boravi u rizičnim područjima, savjetuje se kontrola psa kod veterinara za utvrđivanje dijagnostike poslije 4-6 mjeseci nakon moguće izloženosti. Kontrole bi se trebale provoditi u razdoblju od veljače do travnja.
Lijekovi za prevenciju infekcije lišmanijom još nisu dostupni.
Dum-dum groznica
Prijenos infekcije s životinje na čovjeka ostvaruje se isključivo ubodom inficiranog papatača. Posebno su osjetljive osobe oboljele od AIDS-a, osobe podvrgnute transplantaciji te terapiji tumora. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je u 88 zemalja diljem svijeta ugroženo 350 milijuna ljudi. Godišnje se zarazi do 12 milijuna ljudi, od kojih dva milijuna oboli. Na području Sredozemlja gdje je bolest najučestalija bilježi se jedan slučaj lišmanioze na 100 000 stanovnika.
PRAVA NOĆNA MORA: Nitko ne želi biti u vezi s ovim horoskopskim znakom