Svi kažemo da želimo biti sretni, ali potraga za srećom često se čini kao potjera za nečim što je teško uhvatiti. Možda problem nije toliko u nama ili svijetu u kojem živimo, već u samom konceptu sreće.
POGLEDAJTE VIDEO: Trikovi za sreću: Mazite ljubimca, jedite čokoladu...
Između ostalog, može se spomenuti i koncept eudaimonije, što doslovno znači 'dobra duša', 'dobar duh' ili 'dobar bog'.
Eudaimonija je mnogo dublji, cjelovitiji i bogatiji koncept od sreće, ponekad artikuliran u smislu procvata ili življenja života koji je vrijedan ili ispunjen.
Mnoge filozofske škole u antici su eudaimoniju smatrale najvišim dobrom, često čak i samim ciljem i svrhom filozofije, iako su je različite škole poput stoicizma mogle zamisliti u nešto drugačijim crtama.
Ono što se može reći jest da eudaimonija, za razliku od sreće, nije emocija, već stanje postojanja ili čak, posebno za Aristotela, stanje stvarnosti. Kao takva, stabilnija je i pouzdana i nije ju moguće tako lako oduzeti.
Sokrat: Bogatstvo ne donosi izvrsnost, ali izvrsnost čini bogatstvo
Sokrat je, čini se, izjednačio eudaimoniju s mudrošću i vrlinom. Onaj tko nije mudar ne može biti sretan.
Na svom suđenju, u Apologiji, Sokrat pruža prkosnu obranu, govoreći porotnicima da se trebaju sramiti svoje spremnosti da posjeduju što više bogatstva, ugleda i časti, a da pritom ne brinu i ne razmišljaju o mudrosti ili istini. Bogatstvo, kaže, ne donosi izvrsnost, ali izvrsnost čini bogatstvo i sve ostalo dobro.
Platon: Pravda u duši donosi sreću
Platon se u načelu slagao sa Sokratom. Tvrdi da su pravda i nepravda duši kao što su zdravlje i bolest tijelu. Ako je zdravlje u tijelu poželjno, onda je i pravda u duši. Za Platona nepravedni čovjek ne može biti sretan jer je iracionalan i nema kontrolu nad sobom.
Aristotel: Dužni smo cvjetati da budemo ispunjeni
Upravo je s Platonovim studentom Aristotelom i njegovom etikom najbliže povezan koncept eudaimonije. Za Aristotela je stvar najbolje razumjeti gledanjem njezina kraja, svrhe ili cilja.
Na primjer, cilj studenta medicine može biti kvalificiranje za liječnika, ali taj je cilj podređen cilju izlječenja bolesnih, koji je i sam podređen cilju za život tako što će učiniti nešto korisno.
Što je cilj koji je sam po sebi cilj? Vrhovno dobro, eudaimonija i samo eudaimonija.
Dobro, ali što je eudaimonija? Za Aristotela, to je razumijevanje razlikovne funkcije neke stvari kako bi se razumjela njezina suština.
Dok je ljudskim bićima potrebna prehrana kao i biljkama, njihova je prepoznatljiva funkcija, kaže Aristotel, njihova jedinstvena i božanska sposobnost rasuđivanja. Dakle, naše je vrhunsko dobro voditi život koji nam omogućuje korištenje i razvoj razuma, i to je u skladu s razumom.
Živeći svoj život u potpunosti prema našoj suštinskoj prirodi kao racionalna bića, mi smo dužni 'cvjetati', to jest razvijati i izražavati svoj puni ljudski potencijal, neovisno o protoku našeg dobrog ili lošeg bogatstva.
Ako razvijamo svoje sposobnosti razmišljanja, ako se štitimo od laži i samoobmane, ako treniramo i savladavamo svoje emocije, s godinama ćemo donositi sve bolje i bolje odluke, činiti sve značajnija djela i dobivati sve veće zadovoljstvo od svega što smo postali i svega što smo učinili, piše Psychology today.