Svatko od nas ima jedinstven mirisni potpis, poput otiska prsta, oblikovan genima, hormonima, zdravljem i higijenom. No sve veći broj znanstvenih istraživanja otkriva da ono što jedemo može značajno utjecati na to kako mirišemo drugima, suptilno mijenjajući našu privlačnost.
POGLEDAJTE VIDEO:
Znanstvenici s uglednih sveučilišta, poput Karlovog sveučilišta u Pragu i Sveučilišta Macquarie u Australiji, otkrili su da prehrana može utjecati na tjelesni miris, ponekad na bolje, a ponekad na gore.
Jedna od najjasnijih veza između prehrane i privlačnog mirisa dolazi iz istraživanja usmjerenog na voće i povrće. Studija objavljena u časopisu Evolution and Human Behavior pokazala je da muškarci čija je prehrana bila bogata tim namirnicama proizvode znoj koji su žene ocijenile znatno ugodnijim.
Njihov miris opisan je kao "cvjetni", "voćni" i "slatki". Ključ se, čini se, krije u karotenoidima, pigmentima koji voću i povrću poput mrkve, bundeve i rajčica daju crvenu, narančastu i žutu boju. Zanimljivo je da visok unos karotenoida koži daje i blago žućkastu nijansu, što se u drugim istraživanjima također pokazalo vizualno privlačnim i percipira se kao znak dobrog zdravlja.
Ista studija otkrila je i druge prehrambene faktore. Pokazalo se da je umjeren unos masti, jaja i tofua također povezan s ugodnijim mirisom znoja. S druge strane, prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima, poput bijelog kruha i tjestenine, rezultirala je znojem koji je ocijenjen kao jači i manje ugodan.
Crveno meso kao glavni osumnjičenik
Dok voće i povrće poboljšavaju miris, čini se da crveno meso ima suprotan učinak. U jednoj od ključnih studija na ovu temu, koju su proveli istraživači s Karlovog sveučilišta u Pragu, sedamnaest muških sudionika dva je tjedna bilo na mesnoj, a zatim dva tjedna na bezmesnoj prehrani. Na kraju svakog razdoblja prikupljeni su uzorci njihova znoja, koje je zatim ocjenjivalo trideset žena. Rezultati su bili nedvosmisleni: miris muškaraca dok su bili na bezmesnoj prehrani ocijenjen je kao značajno privlačniji, ugodniji i manje intenzivan.
- Bili smo iznenađeni rezultatima. Meso se smatralo važnim dijelom ljudske prehrane tijekom evolucije, no čini se da svakodnevna konzumacija, kakva je uobičajena danas, nije bila česta u našoj prošlosti - objasnio je voditelj istraživanja Jan Havlíček.
Ovi nalazi sugeriraju da bi smanjenje unosa crvenog mesa moglo imati neočekivanu korist za društveni život.
Iako ga se često povezuje s neugodnim zadahom, češnjak bi mogao biti tajno oružje za privlačniji tjelesni miris. U nizu eksperimenata istog tima s Karlovog sveučilišta, muškarci su jeli sirovi češnjak ili uzimali kapsule s ekstraktom češnjaka, nakon čega su nosili pamučne jastučiće ispod pazuha dvanaest sati kako bi prikupili znoj.
Žene koje su kasnije mirisale te uzorke ocijenile su miris muškaraca koji su konzumirali češnjak kao ugodniji, privlačniji i muževniji u usporedbi s mirisom istih muškaraca kada nisu jeli češnjak. Istraživači pretpostavljaju da antibakterijska i antioksidativna svojstva češnjaka mogu smanjiti količinu bakterija koje uzrokuju neugodne mirise u pazusima, čime se potencijalnim partnerima šalje signal o dobrom zdravlju. Naravno, valja imati na umu da zadah od češnjaka i dalje nije afrodizijak, pa je ključno pametno tempirati njegovu konzumaciju.
Kako hrana postaje naš miris
Biološki mehanizam koji povezuje tanjur i tjelesni miris odvija se na dva glavna puta, objašnjavaju stručnjaci. Prvi je probavni sustav, gdje bakterije u crijevima metaboliziraju hranu i oslobađaju hlapljive molekule koje mogu utjecati na zadah. Drugi put vodi kroz kožu. Kemijske komponente iz hrane, nakon što se metaboliziraju, putuju krvotokom do žlijezda znojnica.
Znoj je sam po sebi bez mirisa, no kada njegove komponente dođu na površinu kože, one stupaju u interakciju s bakterijama koje tamo žive, što rezultira stvaranjem karakterističnog tjelesnog mirisa.