Prevencijske mjere i zaštita od stjenica koje kao pojedinci možemo učiniti su održavanje prostora i površina čistima. Kako stjenice migriraju najvećim dijelom u prtljazi gostiju, obvezno je detaljno pregledavati prostore nakon što isti napuste objekt i to na način da se pregledaju sve pukotine u prostoru. Posebnu pozornost treba obratiti na prtljažne prostore (tzv. sanduke kreveta), treba pregledati posteljinu, madrace, podnice, uzglavlja kreveta, slike, stoliće, utičnice, audiovizualnu opremu, ogledala, rolete, rasvjetna tijela, laminatne i parketne podove itd. Metalne konstrukcije kreveta mogu ograničiti kretanje stjenica jer se teško penju po glatkim i tvrdim podlogama, kažu u Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.
POGLEDAJTE VIDEO o drugoj vrsti stjenica koje žive vani:
Napominju da stjenice ne prenose uzročnike zaraznih bolesti, ali znaju biti vrlo neugodne.
- Koliko je poznato, stjenice ne prenose uzročnike zaraznih bolesti. Unatoč činjenici da nemaju ulogu kao vektori (prijenosnici) uzročnika zaraznih bolesti, stjenice imaju javnozdravstveno značenje zbog lokalnih kožnih reakcija na ubode i zbog mogućega izazivanja anemije u ljudi koji žive u trajno infestiranim prostorima. Kod nekih osoba ubodi stjenica uzrokuju ozbiljni psihološki stres. Kožne reakcije su posljedice tvari koje stjenice ubrizgavanju prilikom uzimanja obroka krvi. Najčešće lokalne reakcije javljaju se u obliku promjena nalik na one kod uboda komaraca. Kod preosjetljivih pojedinaca mogu se javiti i sistemske alergijske reakcije, sve do najtežeg oblika, tj. anafilaktičkog šoka - pojasnili su.
- Reakcije na ubode mogu biti odgođene do 9 dana prije nego se lezije pojave, što može izazvati zabunu u pogledu porijekla ugriza. Alergijske reakcije se obično javljaju unutar 1 do 24 sata, a uključuju uzdignute crvenkaste promjene kože različitih veličina i oblika, uz svrbež i upalu - dodaju.
Pojasnili su i zašto širenje stjenica posebno izraženo tijekom putovanja.
- Problematika stjenica je uglavnom povezana s pojavnosti u različitim transportnim sredstvima poput zrakoplova, kruzera, autobusa, vlakova, brodova i jahti, pa takvu pojavu nazivamo putničko-turističkom infestacijom. Pojavnost stjenica na našem prostoru s pravom možemo tumačiti kao posljedicu dolaska turista iz raznih dijelova svijeta i bolje prometne povezanosti s udaljenim destinacijama. Često mijenjanje turističkih destinacija, raširenost putovanja zrakoplovima, odvojeno putovanje prtljage od putnika i još mnogobrojni drugi faktori, omogućuju pasivan prijenos stjenica koje su zavučene u naborima prtljage, odjeće i općenito u samim prijevoznim sredstvima. Kada se stjenice donesu na neku destinaciju koriste sve moguće načine širenja u novoj sredini, npr. preko staroga namještaja, razne opreme, pokućstva, garderobe, ali i migracijom u susjedne prostore, sve u svrhu potrage za hranom - objasnili su na svojoj internetskoj stranici.
Stjenice se, napominju, znaju skrivati posvuda - u pukotinama zidova, u podovima i na stropovima, u namještaju, ispod lajsni, u okvirima prozora, u štokovima, ispod tapeta, u madracima, posteljini, u okvirima slika, pored električnih vodova, ispod utičnica, ispod tapeciranog namještaja itd.
Opisali su kako ih prepoznati i kako se hrane
- Odrasle stjenice nalikuju sjemenkama jabuke, imaju karakterističan sladunjav miris, sličan mirisu plijesni, čak se uspoređuju i sa mirisom svježih malina. Miris se javlja pri većoj infestaciji ili kada se stjenice nagnječe. Možemo ih uočiti i po malim crnim točkicama koje ostaju od njihovog izmeta te po krvavim tragovima na posteljini nakon njihovog hranjenja - kažu u Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.
- Hrane se obično noću i to krvlju čovjeka i sisavaca, a u njihovom nedostatku napadaju i ptice, žabe i guštere. Privlači ih toplina i ugljični dioksid (CO2). Hranjenje je bezbolno, jer stjenica probija kožu s dvije šuplje cjevčice. S jednom cjevčicom injektira slinu koja sadrži antikoagulanse za sprječavanje zgrušavanja krvi i anestetike tako da domaćin ništa ne osjeća, a drugom povlači krv. Nimfe (mlade stjenice) se hrane kraće, svega 3 minute, dok odrasla stjenica uzima obrok 10 do 15 minuta nakon čega se vraćaju u svoje skrovište probavljati hranu. Hrane se svakih 5 do 10 dana - pojasnili su.
Reakcije na stjenice uglavnom su lokalnog karaktera, u obliku mrlja i svraba koji ublažava stavljanje nečeg hladnog na kožu. Kod jačih reakcija je preporuka potražiti liječničku pomoć.
Kako se zaštititi od stjenica?
- Prevencijske mjere i zaštita od stjenica koje kao pojedinci možemo učiniti su održavanje prostora i površina čistima. Kako stjenice migriraju najvećim djelom u prtljazi gostiju, obvezno je detaljno pregledavati prostore nakon što isti napuste objekt i to na način da se pregledaju sve pukotine u prostoru - savjetuju.
- Posebnu pozornost treba obratiti na prtljažne prostore (tzv. sanduke kreveta), treba pregledati posteljinu, madrace, podnice, uzglavlja kreveta, slike, stoliće, utičnice, audiovizualnu opremu, ogledala, rolete, rasvjetna tijela, laminatne i parketne podove itd. Metalne konstrukcije kreveta mogu ograničiti kretanje stjenica jer se teško penju po glatkim i tvrdim podlogama - dodaju.
Naglašavaju da suzbijanje stjenica je najbolje prepustiti stručnjacima iz tvrtki koje se bave dezinfekcijom, dezinsekcijom i deratizacijom.
Dugo mogu biti bez hrane
- Kućna stjenica (lat. Cimex lectularius L.; eng. Bed bug) spada u porodicu beskrilnih insekata Cimicidae, koji se hrane krvlju. Rasprostranjena je na gotovo svim kontinentima, a uglavnom je nalazimo u područjima s umjerenom klimom. Kućna stjenica je 5,5-7 mm dužine i 2,5-3 mm širine. Tri do šest dana nakon oplodnje ženka polaže 6-10 jaja u razdoblju od oko 6 dana. Tijekom života može producirati do 200 jaja, nekada i više (do 500). Ima 5 razvojnih stadija i u idealnim uvjetima (ljetni mjeseci) od jajašca do odrasle jedinke prođe oko 6 tjedana - kažu u Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.
Stjenice su, dodaju, termolabilne pa ih temperature od - 17 i + 41 ubijaju za dva sata (odrasle jedinke), a na -18 i + 45 se uništavaju i njihova jaja. Inače, stjenice žive između šest mjeseci i godine dana, a prema nekim novijim istraživanjima, znaju živjeti i dulje - u uvjetima nedostatka hrane. Odrasla stjenica može bez hrane preživjeti čak do pet mjeseci.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'LEĐA O LEĐA':