Vedrana Rudan je preminula u 76. godini nakon borbe s rijetkim i agresivnim karcinomom, bolešću koju je i sama, u svom stilu, javno obznanila u svibnju 2024. godine. Riječ je o kolangiokarcinomu, odnosno raku žučnih kanalića, podmukloj bolesti koja se zbog nespecifičnih simptoma često otkriva prekasno. Njezin odlazak, simbolično najavljen porukom "Vedrana je otišla u područje bez signala", ponovno je skrenuo pozornost na ovu tešku dijagnozu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Što je kolangiokarcinom?
Kolangiokarcinom je zloćudni tumor koji nastaje u stanicama žučnih kanalića, zamršene mreže tankih cijevi koje povezuju jetru sa žučnim mjehurom i tankim crijevom. Njihova ključna uloga je prijenos žuči, probavne tekućine neophodne za razgradnju masti. Kada se stanice u tim kanalićima počnu nekontrolirano umnožavati, formiraju tumor. Ovisno o lokaciji, liječnici razlikuju tri glavna tipa: intrahepatični, koji se razvija u sitnim žučnim kanalićima unutar same jetre, te dva oblika ekstrahepatičnog raka, koji nastaju izvan jetre. U tu skupinu spadaju perihilarni (poznat i kao Klatskinov tumor), koji se javlja na spoju lijevog i desnog žučnog kanalića, te distalni, koji zahvaća dio kanalića bliže tankom crijevu. Bolest se smatra izrazito agresivnom, a najveći izazov predstavlja činjenica da se većinom dijagnosticira tek u uznapredovalom stadiju, kad se već proširila na okolne strukture i organe, što drastično smanjuje mogućnosti uspješnog liječenja.
Podmukli simptomi koji se lako ignoriraju
Jedan od glavnih razloga zašto kolangiokarcinom ima tako lošu prognozu jest nedostatak jasnih ranih simptoma. Bolest je često tiha i neprimjetna sve dok tumor ne naraste dovoljno da fizički blokira protok žuči. Kada se znakovi napokon pojave, često su nespecifični i mogu se pripisati drugim, manje opasnim stanjima.
Najčešći simptom je žutica - žutilo kože i bjeloočnica - koja nastaje zbog nakupljanja bilirubina u krvi. Zbog blokade, tijelo ne može izlučiti ovu žutu tvar, što dovodi do tamne boje urina i, obrnuto, vrlo svijetle, glinaste stolice.
Pacijenti se često žale i na intenzivan, neobjašnjiv svrbež kože po cijelom tijelu, što je također posljedica nakupljanja žučnih soli.
Drugi znakovi uključuju tupu bol u gornjem desnom dijelu trbuha, ispod rebara, neobjašnjiv gubitak tjelesne težine bez dijete, kronični umor, gubitak apetita te povremenu vrućicu i noćno znojenje.
Rizični faktori i tko je najugroženiji?
Iako točan uzrok nastanka kolangiokarcinoma nije u potpunosti jasan, poznato je da kronična upala žučnih kanalića igra ključnu ulogu. Postoji niz stanja i navika koji značajno povećavaju rizik od razvoja ove bolesti. Starija životna dob je jedan od glavnih faktora; bolest se najčešće javlja kod osoba starijih od 50 godina.
Pacijenti s kroničnim bolestima jetre i žučnih puteva, poput primarnog sklerozirajućeg kolangitisa (koji uzrokuje ožiljke na žučnim kanalićima), ciroze jetre ili hepatitisa, imaju znatno veći rizik. Urođene anomalije žučnih kanalića također predstavljaju opasnost.
Određene životne navike, poput pušenja, i kronična stanja kao što su dijabetes tipa 1 i 2, također se povezuju s većom vjerojatnošću obolijevanja. U nekim dijelovima svijeta, posebice u jugoistočnoj Aziji, infekcija parazitom jetrenim metiljem, koja se prenosi konzumacijom sirove ribe, jedan je od vodećih uzroka.
Male šanse za izlječenje
Prognoza za oboljele od raka žučnih kanalića uvelike ovisi o stadiju u kojem je bolest otkrivena. Nažalost, te su brojke često poražavajuće. Prema podacima američkog Nacionalnog instituta za rak, petogodišnje relativne stope preživljavanja za rak žučnih kanalića pokazuju koliko je bolest smrtonosna.
Za rak koji se razvio unutar jetre (intrahepatični), stopa preživljavanja za lokaliziranu bolest je 25 posto. Ako se proširio regionalno, pada na samo 12 posto, a kod udaljenih metastaza iznosi tek 3 posto. Za rak izvan jetre (ekstrahepatični), brojke su slične: 19 posto za lokaliziranu bolest i samo 2 posto za metastatsku fazu. Jedina metoda koja nudi mogućnost izlječenja je kirurško uklanjanje tumora. Međutim, zbog kasne dijagnoze, samo je mali broj pacijenata kandidat za operaciju. I sama Vedrana Rudan je o tome pisala:
- Moj je rak j****o redak, zove se rak žučnih kanalića, čini mi se. Samo pet posto sretnika može se operirati. Ta sam.
Za većinu pacijenata čiji se tumor ne može operirati, liječenje se svodi na kemoterapiju i radioterapiju s ciljem usporavanja napredovanja bolesti i ublažavanja simptoma. U novije vrijeme koriste se i ciljana terapija te imunoterapija. Često se primjenjuju i palijativni postupci, poput postavljanja stentova za drenažu žuči, kako bi se smanjila žutica i poboljšala kvaliteta života.