Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ne možete do domaćeg povrća, sira, ribe? Stiže na kućni prag
Nakon što je osjetila da ju posao u oglašavanju previše troši, Kathy Slack (41) odlučila se za veliku promjenu: Napustila je posao i posvetila se uzgoju povrća.
- Bilo je 5:30 i bila sam u kupaonici, pripremajući se za posao kao i obično, kad sam odjednom shvatila da buljim u slavinu i ne mogu otvoriti vodu. Trebam li ju pritisnuti? Okrenuti? Moj um jednostavno više nije funkcionirao. Nakon nekoliko trenutaka koliko sam bila ukopana na mjestu, okrenula sam slavinu i počela je teći voda iz tuša. 'Kako je ugodno' pomislila sam i nastavila s danom - priča Kathy.
POGLEDAJTE VIDEO:
U to je vrijeme bila u odboru jedne oglasne agencije, direktorica za globalne strategije. Imala je šestoznamenkastu plaću, zbog koje je cijelo vrijeme morala biti na raspolaganju.
- Često sam ustajala u 4 ujutro, radi poziva u Kinu, a jednom sam otkazala odmor u Kanadi, jer se poklopio s važnim sastankom. Čak i kad sam posjećivala mamu na intenzivnoj njezi, zvala sam na posao. Sve je u mom životu bilo podređeno klijentima - priča. Ona i suprug Paul (43), živjeli su u stanu u Londonu, ali 2009. preselili su u Cotswolds, radi mira, zbog čega su morali putovati do radnih mjesta.
- Tako sam tada imala dva sata vožnje dnevno, pored redovnih putovanja u SAD-u, ali i u Kinu, Indiju i Meksiko. Nije bilo važno to što odsjedam u raskošnim hotelskim apartmanima, često sam se osjećala očajno usamljeno. I kod kuće sam neprestano bila pod stresom, te često plakala bez vidljivog razloga. Ipak, govorila sam sebi da je to nešto s čime se svi ljudi bore, pa moram i ja.
- No, u ljeto 2012. stvari su se pogoršale. Ubrzo nakon one situacije pod tušem, našla sam se u automobilu, ne mogavši pokrenuti motor. Nazvala sam Paula u panici, misleći da možda imam, moždani udar. 'Nemam vremena za to. Moram odraditi to što imam, ne mogu iznevjeriti ljude', rekla sam mu. Bio je zabrinut, ali pristao je da me pusti na posao - priča Kathy.
Dodaje kako bi svaki put kad bi vlak u blizini projurio pored nje ona osjećala kao da joj netko guli kožu, svaki šum joj je smetao za živce.
. Onda sam jednog jutra otišla na rutinsku pretragu krvi i krvni tlak mi je bio vrlo nizak. Sestra me pitala jesam li dobro i srušila sam se u suzama. Postala sam već toliko naviknuta na neobjašnjivu tugu, nesanicu i zbrkane misli da sam mislila da su one normalne. Ubrzo nakon toga dijagnosticirana mi je depresija i anksioznost i zabranili su mi da idem na posao idućih šest mjeseci - priča žena. Kod kuće je jedna funkcionirala. Pranje kose činilo se nemogućim zadatkom.
- Paul mi je poklonio koker španijela da imam društvo, započela sam terapiju i krenula na akupunkturu. Nakon osam tjedana, mama me izbacila u vrt uz šalicu čaja. Nikad nisam imala vremena za bavljenje vrtom, ali kako sam počela sijati povrće i vidjela svoje ruke kako dodiruju tlo, shvatila sam da se tu tako puno toga događa. Rastao je korov, crvi su se muvali kroz zemlju i rahlili je, makovi su cvjetali. Smirila sam se - priča Kathy. Jednog dana bacila je na zemlju nekoliko sjemenki i u roku od nekoliko tjedana proklijao je list salate.
- Bio je to snažan podsjetnik da je priroda prekrasna i sve kroz što sam prolazila bilo mi je nebitno. Dalo mi je nadu, mir i novu perspektivu. Počela sam uzgajati drugo povrće. I što sam više vremena provodila u vrtu, to sam se bolje osjećala. No, na kraju sam se vratila na posao. Imao sam ideju da ću živjeti miran život vikenda i ludnicu tijekom tjedna. No, dogodilo se da sanm na sastancima mogla razmišljati samo o prirodi, vrtlarenju i mome selu - priča Kathy. Dodaje kako joj je bilo jasno da je napravila veliku pogrešku. Nakon šest tjedana, u proljeće 2013., dala je otkaz, prenosi The Telegraph.
- Osjetivši novu ljubav prema vrtlarstvu i kuhanju onoga što sam uzgajala, prijavila sam se na kuharski tečaj i dobila zadatak da biram povrće. To je bio početak nove karijere. Sa ušteđevinom sam pokrenula blog i sad vodim klub ljudi koji koriste domaće i organsko povrće. Zarađujem 15 posto onoga što sam nekad zarađivala, ali mi ništa iz nekadašnjeg života ne nedostaje - kaže. Ranije je u 7:30 već bila na poslu za radnim stolom, a sad se budi kad se razdani i vodi psa na trčanje u blatu.
- Onda napravimo doručak, pojedemo i započnemo kuhati. I osjećam se kao da radim nešto što je dio moje duše, samo to ranije nisam prepoznavala, zaključuje sretna vrtlarica.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Vrt u stanu: Ovo povrće ćete lako uzgojiti u malom prostoru