Sirutka je desetljećima bila smatrana otpadom u mliječnoj industriji, nusproizvod proizvodnje sira i jogurta koji je najčešće završavao kao hrana za stoku. Danas je situacija potpuno drugačija. Ova zelenkasto-žuta tekućina prepoznata je kao iznimno hranjiv napitak, a njezini proteini postali su jedan od najpopularnijih dodataka prehrani na svijetu, osobito među sportašima i rekreativcima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Od skute do ljekovite vode
Proces je jednostavan: kada se mlijeko zgruša kako bi se dobio sir, kruti dio- skuta- se odvaja, a za sobom ostavlja tekućinu. Ta tekućina je sirutka. Zanimljivo je da se od deset litara mlijeka u prosjeku dobije tek jedan kilogram sira, ali čak devet litara sirutke. Iako je industrija dugo nije prepoznavala kao vrijednu namirnicu, stari su narodi, uključujući i grčke liječnike, sirutku nazivali "ljekovitom vodom" zbog njezinih svojstava jačanja organizma.
Postoje dvije glavne vrste sirutke: slatka i kisela. Slatka nastaje u proizvodnji tvrdih sireva poput cheddara, dok kisela ostaje nakon proizvodnje mekših sireva kao što je svježi sir ili popularni grčki jogurt.
Nutritivna bomba niske kalorijske vrijednosti
Iako se sastoji od otprilike 94 posto vode, preostalih šest posto čini sirutku pravom riznicom nutrijenata. U njoj se nalazi gotovo polovica svih topivih sastojaka iz mlijeka, ali sa značajno manje kalorija - svježa sirutka sadrži samo oko 26 kalorija na 100 grama.
Ključ njezine vrijednosti su visokokvalitetni proteini koji sadrže sve esencijalne aminokiseline, uključujući i aminokiseline razgranatog lanca (BCAA) koje su ključne za izgradnju i oporavak mišića. Uz proteine, sirutka je bogata i mliječnim šećerom (laktozom), vitaminima B skupine, te mineralima poput kalija, kalcija, magnezija i fosfora.
Zašto je popularna među sportašima?
Proteini sirutke, najčešće u obliku praha, nezaobilazan su dio prehrane mnogih sportaša, a razlozi su znanstveno utemeljeni. Njihova popularnost leži u brzoj apsorpciji, što znači da aminokiseline brzo dolaze do mišića nakon treninga, potičući proces koji se zove sinteza mišićnih proteina. To ubrzava oporavak, smanjuje osjećaj umora i potiče rast mišićne mase.
Na tržištu postoje tri glavne vrste proteina sirutke: koncentrat (WPC), izolat (WPI) i hidrolizat (WPH). Koncentrat je najpristupačniji, no sadrži više laktoze i masti. Izolat prolazi dodatnu filtraciju, pa sadrži više od 90 posto proteina i gotovo nimalo laktoze, što ga čini idealnim za osobe osjetljive na mliječni šećer. Hidrolizat je "predprobavljen" i najbrže se apsorbira, ali je ujedno i najskuplji.
Potencijalne negativne strane i tko treba biti oprezan
Unatoč brojnim prednostima, sirutka nije za svakoga i prekomjerna konzumacija može imati negativne posljedice. Najčešći problem su probavne smetnje poput nadutosti i grčeva, uglavnom zbog prisutnosti laktoze. Osobe s intolerancijom na laktozu trebale bi izbjegavati sirutku ili birati izolate koji je sadrže u minimalnim količinama.
Neka istraživanja povezuju konzumaciju proteina sirutke s pojavom ili pogoršanjem akni kod pojedinaca sklonih tom problemu. Smatra se da mliječni proteini mogu utjecati na hormonalne putove i potaknuti prekomjernu proizvodnju sebuma.
Postoji i zabrinutost oko dugoročnog utjecaja visokog unosa proteina na bubrege i jetru. Iako znanstveni dokazi ne potvrđuju da proteini sirutke štete zdravim bubrezima, osobe s već postojećim bubrežnim ili jetrenim bolestima trebaju biti izuzetno oprezne i obavezno se posavjetovati s liječnikom prije konzumacije. Također, osobe koje su alergične na proteine mlijeka trebale bi u potpunosti izbjegavati sirutku. Zbog diuretičkih svojstava, preporučuje se umjerena konzumacija, do litre dnevno, kako bi se izbjegao proljev.