Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Oslobodite se tereta krivnje: Ponekad treba smoći reći 'ne'
Zamislite da ste na zabavi na kojoj poznajete samo domaćina i on nije blizu. Primijetili se nekoga tko vam je poznat jer živite u istoj zgradi ili se susrećete na ulici. Započinjete razgovor, izmijenite imena, popričate o vremenu, prenosi Independent.
POGLEDAJTE VIDEO: Pravila digitalnog bontona
Nakon što ste ispucali sve uobičajene teme, nastaje tajac. Domaćin prolazi s hranom, trpate je u usta, a zatim pitate: I, čime se ti baviš? Da je sredina sedamdesetih, igla na gramofonskoj ploči bi zaškripala, glazba bi iznenada stala, a svi u sobi bi zašutjeli i okrenuli se prema vama. Nije problem u činjenici da ste govorili punih usta, iako je i to gnjusno. Problem je u tome da ste pitali nekoga čime se bavi. Možda ste mislili da samo čavrljate, no zapravo ste dali do znanja da ste pravo derište.
- Nisam imala pojma da se ljude ne smije pitati čime se bave dok nisam u 35. godini pročitala o tome članak nekog gurua za lijepo ponašanje koji bi, da ima imalo manira, vrijeme provodio drugačije nego da o njima govori drugima. Nije me to trebalo mučiti, ali jest. Bila sam sigurna da sam to često pitala i da su to pitali mene. I odgovarala sam. Jesu li ljudi mislili da nemam manire? No guru za lijepo ponašanje nije išao u detalje oko objašnjavanja zašto je to nepristojno, pa sam i dalje imala pitanja - piše spisateljica i novelistica Christine Manby.
Nastavlja kako većina ljudi ne voli takva pitanja jer djeluju vrlo osobno. S druge strane, kad znate što je netko po zanimanju i čime se bavi, to može utjecati na vašu percepciju tog čovjeka. Recimo, ako je netko statističar u zavodu, je li to dosadno? Socijalni radnik? Previše siromašan? Domaćica? O ne, morat ćete pričati o pelenama i djeci.
- Prije nego što postanete toga svjesni, lijeno ćete projicirati klišejizirane karakteristike zanimanja na vašeg novog prijatelja. Na taj način ćete propustiti mogućnost da ga dobro upoznate, a već ste im nadjenuli etiketu. S druge strane, kad vi odgovarate na pitanje o tome čime se bavite, morate biti spremni i na niz dodatnih pitanja na koja možda nećete željeti odgovoriti - nastavlja Manby.
Pojašnjava kako su mnogi liječnici iskusili užas kad ih na zabavama odvuku od stola kako bi "samo pogledali osip". Odvjetnike ispituju od slučajevima u brakorazvodnim parnicama, a vodoinstalaterima umjesto čaše vina dodaju kliješta i cijev.
- Spisatelji prolaze najgore. Kad nekome kažem da sam spisateljica i novelistica, a već smo ustanovili da nisam JK Rowling, devet od 10 ljudi mi želi pričati o knjizi koju oni pišu. Mogu li je pokazati svojem izdavaču? Ili imaju ideju za bestseller, samo što ga nemaju vremena sami napisati. Bih li ja mogla napisati knjigu, a oni bi mi dali 10 posto zarade? Zvuči li vam to razumno? Samo jedanput u 20 godina karijere potpuni stranac mi je ispričao priču radi koje sam poželjela zgrabiti olovku - ističe Manby dodajući kako je u prošlosti ljudima govorila da je nezaposlena kaskaderka samo kako bi izbjegla neugodne razgovore o svojem zanimanju. Stoga razumije zašto je pitanje "Čime se bavite" možda previše teško.
No nije jednostavno razgovarati s potpunim strancem. Autorica navodi kako ona nikad ne bi nekoga prosuđivala samo zato što je pri prvom susretu posegnuo za jednostavnim pitanjima jer ponekad jednostavno ne znate što biste drugo rekli. Moderni razgovor može se pretvoriti u minsko polje. Nekad se nije smjelo govoriti o vjeri i politici, a danas se čini da se lista zabranjenih tema produljila. Ne možemo vječno razgovarati o vremenskim prilikama.
- Kad sam rekla da ću pisati o pitanjima koja ne treba postavljati ljudima, prijatelj se složio kako su na vrhu popisa takvih pitanja "Čime se bavite" i "Koliko imate godina" te su takva pitanja odraz loših manira. Priznao je kako je samo jedanput postavio pitanje o zanimanju sugovornika, i to na svečanoj večeri. Sjedio je uz čovjeka koji nije bio razgovorljiv, pa se nadao da će odgovor glasiti kako je čovjek računovođa te će moći razgovarati o kalkulatorima. "Ja sam bubnjar", rekao je on. "U slobodno vrijeme?", nastavio je moj prijatelj. "Na, u bendu U2". A joj. Razgovor se nakon toga nije nastavio - prepričala je Manby.
Kaže kako umjesto te rečenice ipak možete pronaći nekoliko boljih pitanja, poput razgovora o hobiju ili interesa u slobodno vrijeme. Ljudi uglavnom rade poslove koje ne vole kako bi plaćali hipoteku, pa bi po definiciji ono čime se bave u slobodno vrijeme trebalo biti nešto čemu pristupaju s veseljem i strašću. Stoga pitajte nekoga što voli raditi, prije nego razgovor krene u smjeru onoga što mora raditi. Bez obzira je li odgovor kukičanje ili maskiranje u hrčka, postoji prostor od najmanje 10 minuta ili više u kojem o tome možete detaljnije razgovarati.
- Zanimljivo, unatoč činjenici da vas poznavatelji bontona upozoravaju kako je nepristojno pitati nekoga čime se bavi, čula sam da u britanskoj kraljevskoj obitelji na svečanim primanjima uvijek pitaju goste: A čime se vi bavite. Zanima me je li itko nekad uzvratio istim protupitanjem - nasmijala se spisateljica dodajući kako je u priči s bubnjarom izmijenila podatke, pa tako čovjek nije bubnjar popularne grupe U2.
Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Znate li razlikovati svoj strah od intuicije? Tijelo šalje jasan znak