Biti sam ne znači biti usamljen, a ja to najbolje znam jer najviše volim putovati sama, kaže AnnaMarie Houlis, novinarka i avanturistica iz New Yorka koja je, kako kaže za sebe, ovisna o putovanjima i otkrivanjima novih mjesta, piše Shape.
Posljednjih nekoliko godina sama je prošla kroz 70 zemalja.
- Bilo je svega, od divljeg kampiranja u nacionalnim parkovima Afrike do jahanja na devama po nepreglednim arapskim pustinjama. Sama sam pješačila Himalajom, kao i ronila u dubinama karipskog mora. Autostopom sam uspjela doći do nenaseljenih otoka jugoistočne Azije, a najviše me opuštala meditacija u planinama Latinske Amerike - kaže te dodaje da je često suočena sa stereotipima i pitanjima kako joj nije dosadno putovati samoj.
POGLEDAJTE VIDEO: Stopirala do Bora Bore
- Da sam uvijek čekala nekoga da se priključi u realizaciji mojih ideja, skoro ništa od ovoga što sam vidjela i proživjela ne bi se dogodilo. Avanture je možda najbolje podijeliti s ljudima koje volite, no ponekad ti ljudi nemaju nezasitnu žeđ za takvim iskustvima kao i vi - kaže.
U novoj, 2020. godini AnnaMarie je odlučila promijeniti ritam i stil putovanja.
- Odlučila sam spoznati sebe i u novoj godini više vremena provesti sama i to duže od mjesec dana na jednom mjestu, što mi prije nije bio običaj. Odluka je pala na Australiju, malu kamp prikolicu i osamljena mjesta. Do sada sam se uvijek kretala, susretala s drugim kulturama i ljudima i nikada nije bilo dosadno i u suštini nikada nisam bila sama. Htjela sam pomaknuti granice i uistinu naučiti biti potpuno sama, spoznati sebe i svoje emocije i povezati se sama sa sobom na duhovnoj razini - kaže te dodaje da se na kraju sve poklopilo s pandemijom koja je zaustavila svijet, a nju ostavila samu u kamp prikolici usred Australije.
- Ja, sama, u zabačenim dijelovima Australije u preuređenoj kamp prikolici iz 1991. godine, u drugoj vremenskoj zoni, daleko od svih mojih...ta stvarnost nije više bila samo moja odluka već jedina opcija. Ta spoznaja za mene je bila hladan tuš i prvi put u životu osjetila sam usamljenost - kaže avanturistica koja je osjetila što znači pravi 'lockdown'.
- Ja sam bila u duploj izolaciji, a tjeranje pitona od kamp prikolice postala mi je svakodnevica - kaže te dodaje da je živjela robinzonski, po plažama i neobičnim mjestima jer su se kampovi zatvorili, a letova nije bilo.
- Odjednom sam shvatila da nemam prijatelja, obitelji, partnera i da sam potpuno sama i tko zna do kada. Tu me uhvatila paranoja - tvrdi.
Dok su svi drugi tražili načine da se zabave u karanteni i čitali članke koji nude rješenja kako skratiti vrijeme, ona je shvatila da većinu toga ne može izrealizirati jer se nalazi u specifičnoj situaciji.
- Shvatila sam da me svakodnevni razgovor s najbližima malo 'bacaju' u depresiju pa sam se okrenula onome što imam. Pisala sam, izrađivala nakit. U jednom trenutku sam obojila kosu u ružičasto. Shvatila sam da zapravo i ne živim puno drugačije nego inače. Ograničenja je bilo, naravno i tu je razlika, ali i dalje sam živjela život koji sam skrojila po svojoj mjeri. Surfanje me spasilo i tu sam bila među ljudima kada bih se zaželjela društva - kaže.
- Ovo je za mene bilo potpuno drugačije iskustvo, naizgled užasno, a zapravo se osjećam zadovoljno - zaključila je.