Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ovo su namirnice koje nikada ne smijete ponovo zamrzavati
Pod mikroskopom, jezik je kao vanzemaljski krajolik, prepun obrubljenih i naboranih pupoljaka koji imaju pet osnovnih ukusa: slano, kiselo, slatko, gorko i umami (ljuto nije okus, nego osjet peckanja na jeziku). No okusni pupoljci sisavaca mogu imati i dodatni šesti okus - za vodu, otkriva novo istraživanje. Ovaj nalaz bi mogao objasniti kako životinje mogu otkriti vodu iz drugih tekućina, a potiče i sto godina staru raspravu: Ima li voda okus?
POGLEDAJTE VIDEO:
Još od antike filozofi su tvrdili da voda nema okus. Čak ju je Aristotel spominjao kao 'bezokusnu' oko 330. godine prije Krista. Ali insekti i vodozemci imaju živčane stanice koje osjete vodu, a sve je više dokaza o sličnim stanicama i kod sisavaca, govori Patricia Di Lorenzo, neuroznanstvenica s Državnog sveučilišta u New Yorku. Nekoliko nedavnih ispitivanja i skeniranja mozga također sugeriraju da područje ljudskog korteksa reagira specifično na vodu. Ipak, kritičari tvrde da je svaki primijećeni okus samo posljedica onoga što smo ranije okusili, poput slatkoće vode nakon što jedemo slanu hranu.
- Gotovo se ništa ne zna o molekularnom i staničnom mehanizmu pomoću kojeg se voda detektira u ustima, grlu, i o neuronskom putu kojim se taj signal prenosi u mozak - tvrdi Zachary Knight, neuroznanstvenik sa Sveučilišta u San Franciscu. U prethodnim istraživanjima i drugi istraživači otkrili su različite populacije neurona u hipotalamusu koji može pokrenuti žeđ i signalizirati kada životinja treba započeti i prestati piti. Ali mozak mora primati podatke o vodi iz usta i jezika, jer životinje prestaju piti puno prije nego što bi signali iz crijeva ili krvi mogli reći mozgu da se tijelo napunilo.
U pokušaju rješavanja ove rasprave, Yuki Oka, neuroznanstvenica sa Kalifornijskog tehnološkog instituta u Pasadeni je zajedno sa svojim kolegama tražila stanice osjetljive na okus vode na mišjem jeziku. Koristili su pokusne miševe da nađu te stanice, prigušivši različite vrste okusnih osjetila, a zatim su ispirali usta glodavaca vodom kako bi vidjeli koje stanice reagiraju.
Testirano je može li umjetno aktiviranje stanica, tehnikom zvanom optogenetika, natjerati miševe da piju vodu. Uzgajali su miševe da proizvedu proteine osjetljive na svjetlost u okusnim osjetilima koji su zaduženi za kiselinu, zbog čega se stanice 'zapale' kao odgovor na svjetlost laserom. Nakon što su trenirali miševe da piju vodu iz posude, tim je vodu zamijenio optičkim laserom koji je isijavao plavu svjetlost na njihovim jezicima. Kad su miševi 'popili' plavu svjetlost, ponašali su se kao da kušaju vodu. Neki miševi lizali su 'vodu' čak 2000 puta svakih 10 minuta.
Glodavci nikada nisu saznali da je svjetlost samo privid i nastavili su 'piti'. To sugerira da iako signali okusa na jeziku mogu potaknuti pijenje, oni ne igraju ulogu u kazivanju mozgu kada treba prestati. Potrebno je još istraživanja kako bi se preciznije utvrdilo kako okusni pupoljci koji osjete kiselinu reagiraju na vodu i što miševi doživljavaju kada to rade.
- Kad voda ispere slinu - slanu, kiselu sluz - ona promijeni pH u stanicama, što povećava vjerojatnost da će se 'zapaliti' - objašnjava Oka, piše Science.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Beauty test sode bikarbone na masnu kožu - evo kako djeluje
POGLEDAJTE VIDEO s Borisom Banovićem: #ZAJEDNO24SATA