Bio je 22. studenog 1963., sunčan dan u Dallasu, Teksas. Predsjednik John F. Kennedy i prva dama Jacqueline Kennedy mahali su nasmijanoj masi s otvorenog stražnjeg sjedala limuzine. Predsjednička kolona polako se kretala kroz Dealey Plazu, a atmosfera je bila svečana. U 12:30 sati, idiličnu scenu prekinuli su oštri pucnji koji su odjeknuli trgom, zauvijek urezavši taj trenutak u američku i svjetsku povijest. Najzloglasnije političko ubojstvo moderne američke povijesti upravo se dogodilo, a nacija je u šoku svjedočila smrti svog 35. predsjednika.
Kobno putovanje u Teksas
Kennedyjev posjet Teksasu imao je dvostruku svrhu: ublažiti unutarstranačke sukobe između liberala i konzervativaca u lokalnoj Demokratskoj stranci i neslužbeno započeti kampanju za reizbor 1964. godine. Unatoč upozorenjima o neprijateljskom raspoloženju u Dallasu, predsjednički par dočekan je s oduševljenjem. Dok se kolona kretala ulicom Elm, supruga teksaškog guvernera Nellie Connally okrenula se predsjedniku i rekla: "Gospodine predsjedniče, sada sigurno ne možete reći da vas Dallas ne voli." Kennedyjev odgovor, "Ne, sigurno ne mogu", bile su njegove posljednje riječi.
Nekoliko trenutaka kasnije, ispaljeno je više hitaca. Jedan je metak pogodio Kennedyja u gornji dio leđa i izašao kroz vrat, a zatim, prema službenoj verziji, teško ranio i guvernera Johna Connallyja koji je sjedio ispred njega, ali je preživio. Nekoliko sekundi poslije, drugi, smrtonosni hitac pogodio je predsjednika u glavu. Kolona je hitno pojurila prema obližnjoj bolnici Parkland Memorial, no bilo je prekasno. U 13:00 sati, John F. Kennedy službeno je proglašen mrtvim.
Lov na atentatora i prijenos vlasti
Panika je zavladala Dallasom dok je policija tragala za ubojicom. Sumnja je brzo pala na Leeja Harveyja Oswalda, bivšeg marinca kompleksne prošlosti koji je nekoć prebjegao u Sovjetski Savez, gdje se i oženio, a kasnije postao aktivist za pro-kastrovsku Kubu. Radio je u zgradi Texas School Book Depository, s čijeg je šestog kata pucano. Na prozoru su pronađene čahure i puška. Oswald je napustio zgradu nedugo nakon pucnjave, a otprilike 45 minuta kasnije ubio je policajca J. D. Tippita koji ga je pokušao zaustaviti. Uhićen je ubrzo nakon toga u obližnjem kinu. Tijekom ispitivanja, Oswald je nijekao bilo kakvu umiješanost, tvrdeći da mu je "sve namješteno".
Dok je trajala potjera, Amerika je dobila novog predsjednika. Samo dva sata i osam minuta nakon atentata, potpredsjednik Lyndon B. Johnson položio je prisegu u zrakoplovu Air Force One na aerodromu u Dallasu, a pokraj njega je stajala Jacqueline Kennedy, još uvijek u ružičastom odijelu umrljanom krvlju supruga.
Zavjera se rađa pred kamerama
Svijet nije stigao ni procesuirati predsjednikovu smrt, a uslijedio je novi šok. Dva dana kasnije, 24. studenog, dok su ga policajci premještali iz gradskog u okružni zatvor, Oswalda je pred televizijskim kamerama uživo ustrijelio Jack Ruby, vlasnik lokalnog noćnog kluba. Ruby je tvrdio da je to učinio kako bi poštedio gospođu Kennedy traume suđenja. Osuđen je na smrt, no presuda je poništena u žalbenom postupku. Dok je čekao novo suđenje, umro je od raka 1967. godine. Oswald je preminuo u istoj bolnici kao i predsjednik. Njegovim ubojstvom zauvijek je nestala mogućnost da javnost čuje njegovu stranu priče, a vrata za teorije zavjere širom su se otvorila.
Istrage koje su ostavile više pitanja nego odgovora
Warrenova komisija i "čarobni metak"
Predsjednik Johnson osnovao je komisiju na čelu s predsjednikom Vrhovnog suda Earlom Warrenom kako bi istražila atentat. Nakon desetomjesečne istrage, Warrenova komisija zaključila je da je Lee Harvey Oswald djelovao sam. Ključni dio njihovog izvješća bila je "teorija jednog metka", prema kojoj je jedan jedini metak prouzročio sve rane na Kennedyju (osim smrtonosne) i guverneru Connallyju. Kritičari su je odmah prozvali "teorijom čarobnog metka" i postala je jedan od najspornijih elemenata službene priče.
Sumnje, filmovi i nove istrage
Istraga Zastupničkog doma (HSCA) 1979. godine došla je do drugačijeg zaključka: Kennedy je "vjerojatno ubijen kao rezultat zavjere" te je postojala "velika vjerojatnost" da su pucala dva napadača. Njihov se zaključak temeljio na akustičkoj analizi koja je kasnije osporena. Javnu percepciju dodatno je oblikovao amaterski film Abrahama Zaprudera, snimka od 26 sekundi koja je zabilježila cijeli događaj, uključujući i stravičan trenutak smrtonosnog hica. Vrijednost filma kasnije je procijenjena na više od 26 milijuna eura. Zbog stalnog pritiska javnosti, Kongres je 1992. donio Zakon o zapisima o atentatu na JFK-a, nalažući objavu milijuna stranica dokumenata. Posljednji val dokumenata objavljen je pod administracijom Donalda Trumpa 2025. godine, no ni oni nisu pružili konačan odgovor koji bi zadovoljio sve strane.
Atentat na Johna F. Kennedyja bio je više od ubojstva predsjednika; bio je to trenutak koji je prekinuo eru optimizma i američke nevinosti. Bio je to prvi od četiri velika atentata koji su potresli Ameriku šezdesetih, nakon kojeg su uslijedila ubojstva Malcolma X-a (1965.) te Martina Luthera Kinga Jr. i Kennedyjevog brata Roberta (1968.). Postao je "majka svih zavjera" i ostavio je dubok ožiljak na kolektivnoj svijesti nacije. Šest desetljeća kasnije, unatoč milijunima stranica izvješća i deklasificiranih dokumenata pohranjenih u Nacionalnom arhivu, pucnji ispaljeni tog sunčanog dana u Dallasu i dalje odjekuju, potičući debate i podsjećajući na misterij koji vjerojatno nikada neće biti u potpunosti razriješen.