Što misliš, hoće li doći?
Ma neće, što ti je.
Nema šanse.
Ma hoće, vidjet ćeš.
Evo ovdje me sijeci ako se pojavi.
Ovakva šuškanja ste mogli čuti sinoć u predvorju Studentskog centra, gdje su se okupljali uzvanici na premijeri Kumeka, dugoočekivanog filma Darija Juričana. Prikazivanje je bilo zakazano u 19 sati, a petnaest minuta prije početka, iako je najavio svoj dolazak, nigdje nije bilo ni traga ni glasa od posrnulog zagrebačkog sultana. Uzvanici su pristizali, fotoaparati su bljeskali, odnekud se stvorila i Severina, ali Bandića nije bilo ni za lijek.
U jednom trenutku nešto se zakomešalo na ulazu. Grozd novinara pohrlio je prema vratima, reflektori su buknuli, mikrofoni su se ispružili, a na vratima, u pratnji korpulentnog muškarca i nježne plavuše, ukazao se i on. Glavom i bradom.
Odjeven u plavu trenirku, s maskom u istoj nijansi, Milan Bandić se ukazao u SC-u iz jednog jednostavnog razloga: Htio je predstaviti svoju novu kampanju. Neumoran. Čitkim bijelim slovima, prostrtima preko prsa i lica, s logom trkača, ove riječi kasnije su objavljene i na njegovoj Facebook stranici. Očito je kakvu će retoriku furati na predstojećim izborima.
Nije ga bilo briga za Juričana, vidjelo se iz aviona. Nije trznuo kad mu je ovaj poklonio knjigu i bocu gina, štoviše, čak mu je i platio za nju. Pokušao mu je podvaliti i prvoloptašku provokaciju, spominjući novac kojim je HAVC financirao film, ali činilo se kako redatelja ovaj jeftini ubod nije pretjerano uznemirio.
Neumoran? Zbilja?
Ono što nas je iznenadilo, jest koliko je Bandić djelovao umorno.
'Neumorni' gradonačelnik usporeno se dovukao u kino. Nije shvatio gdje treba prisloniti čelo za mjerenje temperature sve dok mu nisu potanko objasnili. Jedva je govorio. Tanki, piskutavi glasić koji je dopirao iza maske zvučao je kao da pripada nekom drugom, nekom nejakom djetetu. Izdržao je možda pet minuta, prije nego se pogrbljeno, u pratnji istog onog muškarca i plavuše, klimavim nogama odgegao van.
Nije tajna da šezdesetpetogodišnji gradonačelnik ima problema sa zdravljem. Sjetimo se kako je u lipnju ove godine teturao i ljuljao se u posjetu gradskim vrtovima, kad su ga suradnici morali pridržavati. Pretrpio je moždani udar, ima probleme s tlakom, lomio je potkoljenicu, imao je plućnu emboliju, trombove u venama, operirao je glasnice... Daleko je od onog tipa kakvim se predstavljao prije nekoliko godina, onoga koji se budi u zoru i istrčava krugove prije polaska na posao.
Teško se oteti dojmu da je netko, Malešević ili bilo tko drugi, izabrao promašen slogan. Odnosno, slogan je vjerojatno sjajan za Bandićeve odane glasače, koji i pored zdravih očiju i ušiju i dalje glasaju za njega. Ali kod onih koji mu ne vjeruju slijepo i od njega nemaju koristi, riječ 'Neumoran', ispisana na prsima Milana Bandića djeluje kao loša šala. Iako ga nikad ne treba podcijeniti, gradonačelnik u ovakvom izdanju izgleda kao tigar od papira. Kao da klonulog starca odjenete u uniformu komandosa. Neprirodno.