Na predsjedničkim izborima kroz povijest imali smo lepezu kandidata, a većini je zajedničko da su nestali s političke scene.
Boris Mikšić javnosti poznatiji kao ‘dečko s Trešnjevke’ 2005. pojavio se niotkud. Taj biznismen s američkom adresom osvojio je 396.093 glasova birača odnosno za 56.000 glasova manje od drugoplasirane HDZ-ove kandidatkinje Jadranke Kosor.
- Osjećao sam se prevarenim do daske - prisjetio se Mikšić objave izbornih rezultata. Kaže da su njegovi glasači bili spremni izaći na ulice, ali je opozvao prosvjede kako ne bi bilo incidenata, jer je, kaže, legalista. Tijekom predsjedničke kampanje naglašavao je da će izbori biti namješteni, jer su tvrdi Stjepan Mesić i Ivo Sanader unaprijed dogovorili o ishodima te da je Jadranka Kosor zapravo bila žrtveno janje.
- Sanader me je često prozivao kao “mister dva posto” da me omalovažava. Međutim kad su rezultati počeli dolaziti tijekom izborne noći 2. siječnja 2005 u HDZ-ovom stožeru bila je frka jer sam pomrsio račune Mesiću i Sanaderu osvojivši 24,5% glasova u domovinskoj Hrvatskoj i bio sam najveće iznenađenje tih izbora - prisjetio se Mikšić.
Nakon toga su počeli pristizati i glasački listići iz BiH, a podsjetio je i na glasove mrtvih.
- Bio sam nepodoban kandidat za establishmentu u Hrvatskoj. Kad sam molio da bi se odobri prebrojavanje glasova kao priznatom predsjedničkom kandidatu, zahtjev mi je odbijen jer kao nezavisni predsjednički kandidat nisam imao pravo na prebrojavanje što je više nego apsurdno - napominje ovaj poduzetnik s dugogodišnjom adresom u SAD-u.
Okušao se i u utrci za gradonačelnika Zagreba, a 2009. godine još jednom je pokušao do fotelje na Pantovčaku.
- Druga kandidatura 2009. bila je više iz "sporta" jer sam htio testirati koliko će mi glasača od prije 5 godina još uvijek biti lojalno, a poslije medijskog linča kojeg su organizirali Mesić i Bandić da ne postanem gradonačelnik Zagreba - rekao je.
Nakon neuspjele političke epizode okrenuo se biznisu i u Belom Manastiru otvorio tvornicu. Zanimalo nas je ima li savjet za onoga tko će večeras neće izboriti drugi krug te time postati gubitnik izbora, a Mikšić spremno poručuje:
- Ako budete tražili prebrojavanje glasova želim vam puno sreće, jer naše sudstvo je pod stegom političkih stranaka pa su vam šanse minimalne sto sam iskusio na vlastitoj koži – zaključio je Boris Mikšić.
Prokletstvo trećeg mjesta osjetio je i Andrija Hebrang. On je 2009. bio kandidat HDZ-a. Tad su, podsjeća, krugovi iz HDZ-a podmetnuli dva ministra za kandidate - Nadana Vidoševića i Dragana Primorca iako je bilo potpuno jasno da ne mogu dobiti izbore, a što su pokazali i rezultati.
- Osjećao sam se izdanim, ali podmukle igre protiv moje kandidature unutar HDZ-a su dio politike stranke, koja traje do danas - kaže Hebrang. Uvjeren je da će dio HDZ-ovaca na ovim izborima glasati protiv njihove kandidatkinje i dati glas Miroslavu Škori. O tom broju, kaže, ovise konačni rezultati izbora.
- HDZ je uvijek bio protiv svojih kandidata. Prvi je to okusio Mate Granić, druga Jadranka Kosor. Ja sam treći, a i četvrta kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović je gotovo nastradala jer je HDZ-ovac Milan Kujundžić izašao formalno iz HDZ-a da bi se kandidirao protiv nje - navodi Hebrang.
Najveće razočaranje bio mu je gubitak izbora među Hrvatima u BiH, jer je jedini od tadašnjih kandidata bio aktivno uključen u obranu hrvatskih prostora u BiH.
- Očekivao sam da ću potući svoje protukandidate, koji nogom nisu stupili na to područje, a tu uključujem i Milana Bandića. Međutim, izgubio sam. Nakon toga sam se maknuo iz politike, jer ako me narod neće, imam svoju struku - kazao je Hebrang.
Kandidatima je poručio da se izbori se ne dobivaju načinom život, političkim stavom i djelovanjem nego kuhanjem unutar političkih lonaca.
- Nek' ne budu razočarani ako u tome nisu bili vješti, u tom dijeli ni ja nisam bio vješt i odbijao sam i da sam pobijedio u političkoj kuhinji nikad ne bih bio zadovoljan. Draži mi je pošteni porez nego nepoštena pobjeda - poručio je Hebrang.
Slaven Letica dva puta se okušao na predsjedničkim izborima. Prvi puta 2000. godine dogurao je najviše odnosno do četvrtog mjesta na rang listi s osvojenih 110.300 glasova. Kaže da je to bilo u okviru realnih očekivanja jer je bio neovisan kandidat s atipičnom alternativnom kampanjom. I on napominje da je bez stranačke infrastrukture i novaca teško voditi kampanju. Letica se osvrnuo i na aktualnu kampanju. Ako na izborima pobjedi Kolinda Grabar Kitarović ili Zoran Milanović navodi da će to biti status quo, a dođe li do pobjede Miroslav Škoro, kaže, imat ćemo Pantovčak neovisan od velikih stranaka. No s obzirom na to da u fotelji na Pantovčaku ima mjesta samo za jednog kandidata Letica kaže da ostali nemaju razloga očajavati. Škoro ima alternativu, Milanović se može nastaviti biznisom, a za Grabar Kitarović bi mogla dobiti posao u nekoj od europskih ili svjetskoj organizaciji.
- Kad ste kandidat velike stranke i izgubite nikako nije lako. Ako Grabar Kitarović ne uđe u drugi krug, tu bi najveći gubitnik bio Andre Plenković, a to se može lako dogoditi - zaključio je Letica.
Miroslav Ćiro Blažević kandidirao se 2005. godine. U utrku je, ističe, ušao iz zafrkancije i osvojio 17.800 glasova.
- To je bila sprdnja, jednako kao što je danas sprdnja sa Škorom. Naši glasači nisu glupi, možda prije izbora i daju potporu, ali u trenutku kad trebaju zaokružiti kandidata, itekako znaju za koga će glasovati. Sve do toga je obični show. Po anketama sam, baš kao i Škoro, bio visoko, a nakon zaokruživanja se pokazalo da sam od glasača dobio nulu. Čistu nulu. Takvo iskustvo ne bih ponovio, ali trebalo mi je tad da dokučim psihologiju našeg naroda - rekao je Ćiro.
S nama je podijelio i što je shvatio iz svoje predsjedničke priče:
- Naš narod je pametan. razmišljao je: "Što ćeš ti nama, nogometni trener, biti predsjednik države. Drž'se lopte!". Tako će i Škori na glasačkim mjestima poručiti "Što ćeš ti, pjevač, biti predsjednik države. Drž' se mikrofona" - uvjeren je Blažević.
Vesna Škare Ožbolt ušla je u kampanju 2009. godine ali danas se ne sjeća motiva.
- Ako nisi imao novac u tome nisi trebao sudjelovati - prisjetila se Škare Ožbolt, koja je prekinula kampanju, a novac podijelila potrebitima.
Ne isključuje mogućnost povratka u politiku, ako bi se pojavila ekipa koja je spremna stvarati za Hrvatsku. Takvima bi se rado priključila.
Pantovčak je lovio i Ljubo Ćesić Rojs, koji je 2005. osvojio naklonost 41.216 građana.
- Današnji kandidati nisu dorasli pobijedi u prvom krugu kao Tuđman - prisjeća se Rojs.
Kad je ulazio u borbu imao je, kaže, vrlo malo novaca, ali je zato imao jasnu viziju i cilj.
- Nisam išao po pobjedu, ali dobio sam dosta glasova što je bio pokazatelj da radim pravu stvar. Bile su drugačije okolnosti, nisam imao stranačku mašineriju. Poručio bih sadašnjim kandidatima da budu otvoreni, iskreni i da ne lažu. Narod zna kad se laže, nije ovaj narod klub. Očekujem pobjedu Kolinde Grabar Kitarović u drugom krugu, iako nisam u potpunosti zadovoljan s HDZ-om. S obzirom na ovlasti koje ima, to radi odlično, pogotovo kao reprezentator u vanjskoj politici - rekao je Ćesić Rojs.
Ante Prkačin 2000. znao je da na izborima neće dobro proći pa se nije ni razočarao. Cilj mu je tada bio predstaviti stranku.
- Najviše me razočarala Kolinda jer nema pojma o svojoj ulozi kao predsjednica. Hrvatska godinama prolazi loše zbog lošeg vodstva. Pravi predsjednik mora imati karakter, a to trenutno imaju samo dvojica: Škoro i Milanović. Želim da pobijedi Škoro jer najbolje shvaća trenutno stanje naše države. Ako on ne prođe u drugi krug, onda ću biti za Milanovića, za Kolindu koja bježi od sučeljavanja jer nema što ponuditi, nikako. Pravi predsjednik mora imati i visoku nacionalnu svijest, a takvih je malo - poručio je Prkačin.
U utrci je bio i Zdravko Tomac, kojeg je u prvom krugu 1997. pobijedio Franjo Tuđman. U godinama koje su uslijedile Tomac je postao Tuđmanov zagovornik te je skrenuo - desno. I Franjin sin Miroslav pokušao je 2009. osvojiti glasače. Bezuspješno. Dok kandidaturu Ante Kovačevića 2005. nitko više i ne pamti. Ali je on zato ostao upamćen po seksističkoj izjavi: “Nije žena za mudraca, već za madraca.