Iako je uloga, posebno socijalne države, kakva bi Hrvatska trebala biti, zaštititi najranjivije skupine, uvijek se nekako zakoni, pravilnici ili uredbe lome preko njihovih leđa. Jedan od primjera su djeca s teškoćama u razvoju i njihovi pomoćnici u nastavi. Zakon o radu propisuje da se nakon tri ugovora na određeno zaposleniku mora dati ugovor za stalno. No na pomoćnike u nastavi ta zakonska odredba se ne primjenjuje jer škole da bi ih zaposlile moraju dobiti suglasnost resornog ministarstva. Tako prije početka školske godine ponovno svjedočimo istim pričama, pomoćnici u nastavi gube posao, a učenik gubi poznato lice s kojim je razvio ono najvažnije - povjerenje i suradnju. U sustavu gdje se asistenti tretiraju kao sezonska radna snaga najviše trpe djeca i njihova stabilnost.