Draga djeco, ja sada odlazim, ali ću se ponovno vratiti, proći će mnogo vremena, ali u Međugorju ću se i dalje ukazivati. Vi molite, radite pokoru, a na ovom mjestu ja ću bit prisutna, ali me nećete vidjeti. Onaj tko bude dolazio s vjerom dobivat će milosti i bit će mu uslišane poruke, zadnje su riječi Majke Božje dane vidjelici Aniti Tomašević, u lipnju 1986. godine. Anitu je tada Gospa, kao i svakog puta, blagoslovila. Nakon prestanka ukazanja vidjelica je nastavila živjeti vjeru, a preko nje su uslišane mnoge molitve. Dva ozdravljenja, za koja Anita kaže da se mogu dokazati, dogodila su se upravo na njen zagovor.

Gospa je meni povjerila poseban zadatak, a to je da se trebam moliti za duše u čistilištu. Naime, jedne večeri, spavala sam u sobi zajedno s dva brata. Ugasili smo svjetlo, kad odjednom čujem jake uzdahe. Pomislila sam da netko od moje braće jako diše, ali kad sam im se približila vidjela sam da oni normalno dišu. Uzdasi nisu prestajali te su bivali sve jači i teži. Jako sam se prestrašila. Potrčala sam upaliti svjetlo i kad sam ga upalila uzdasi su prestali. Sutradan sam pitala Gospu što je to bilo, a ona je odgovorila da su to bile duše u čistilištu i da se moram moliti za njih- rekla je Anita Tomašević koja je kad joj se Majka Božja ukazala imala deveti i pol godina. Prvi dan ukazanja, poput ostalih vidioca, samo ju je vidjela, a tek je deveti dan Gospa progovorila. Tada je rekla tko je i zašto dolazi. 'Ja sam Kraljica Mira i Djevica, došla sam za obraćenje grešnika i mir u svijetu. Ne bojte se draga djeco, uvijek ću biti s vama. Molite, mnogo molite', riječi su Majke Božje.

Na mjestu ukazanja iskušavao ih sotona

No, prije njenih riječi vidioci su imali iskušenje sotone. Prema riječima Anite na mjestu ukazanja vidjeli su patuljka koji skakuće na zidiću. Patuljak je radio razne gluposti čime ih je nasmijavao.

-To je zapravo bio sotona koji se preobrazio u patuljka. On je odjednom nestao, a pored stabla na mjestu ukazanja vidjeli smo Gospu. U jednom trenutku iz daljine počela je dolaziti sve jača svjetlost i ta je Gospa nestala. Tada se pojavila prava Gospa koja nam je objasnila da se to sotona preobrazio u nju. Pitali smo je kako mi možemo znati da je sotona uzeo njen oblik, a Majka nam je rekla da pogledamo uvijek u noge. Sotonine noge su magareće, dok su njene ljudske- ispričala je Anita kojoj je Gospa dala šest tajni i jednu privatnu poruku za nju. O tajnama, kao i o toj poruci ne smije govoriti, ali zato smije o znaku koji je Gospa obećala ostaviti u Gali. Riječ je o izvoru vode na mjestu ukazanja. Anita je imala viđenje tog izvora, no ne zna kada će se znak pojaviti. Može i ne mora biti u našem vremenu.

Kad nam je govorila o znaku Gospa je rekla da se za njega moramo puno moliti te da na tom mjestu posadimo tri ruže- rekla je Anita kojoj se Gospa većinom ukazivala odjevena u bijelo. Znala je doći, kaže, i cijela u plavom ili u plavoj haljini s crvenim plaštom. Kad se bližio neki blagdan, bila bi svečanije odjevena s krunom od dvanaest zvijezda na glavi. Anita je, poput ostalih, bila blagoslovljena time što joj je Gospa dopustila da je dotakne. Ona je tada osjetila ljudsku ruku, ali i posebnu nježnost, toplinu.

'Gospa je živa poput nas'

Osjetila sam da je živa dušom i tijelom, da je poput nas- rekla je Anita koja je Gospu čula i kako pjeva. To je bilo na samim počecima ukazanja. Narod je kaže bio podno mjesta ukazanja, a vidioci su stajali gore na vinogradu. Odjednom su se ljudi uspaničili i počeli se pitati gdje su djeca. Naime, nitko iz naroda vidioce nije vidio, makar su oni, kaže Anita, bili tamo i vikali 'Evo nas, tu smo!!!' Tada se pred vidiocima ukazao bijeli put, cesta od oblaka. Vidioci su krenuli po tom putu, a vodio ih je glas Gospe koja je svirala klavir i pjevala 'Kraljice neba raduj se'.

- To je bio jedan predivan glas, nježan, prelijep. Takvog glasa nema na zemlji- priča Anita te dodaje da im je kasnije narod pričao kako je ta cesta išla kroz trnje, ali nitko od vidioca nije bio izgreben, pa čak ni Anitin brat Jurica koji je bio samo u kupaćim gaćama. Vidioci su neko vrijeme hodali po toj cesti te su tako došli na ledinu između Gale i Gljeva. Stali su u krug, kada je Gospa došla do njih. Lebdjela je pola metra iznad zemlje, stala je između njih, u sredinu i okrenula se na sve četiri strane svijeta.

Moj brat Jurica upitao ju je zašto se okrenula na sve četiri strane svijeta. Gospa je tada rekla 'Draga djeco, okrenula sam se na sve četiri strane svijeta da svjedočite za mene, da me nikad ne zatajite i da se ne bojite reći da ste me vidjeli'- rekla je te nastavila da je idućeg dana u šumi čula pijetla kako kuku riče tri puta. Pitala se što to znači. Gospa joj je rekla ' Drago dijete, sveti Petar je zatajio Isusa, to je znak da me vi nikada ne zatajite, da svjedočite o ovome što ste vidjeli i čuli. Anita kaže da je Gospa, kroz tri godine ukazanja, bila često tužna te da je uvijek pozivala na molitvu i post.

Prvih tjedana ukazanja nikome od vidioca nije bilo lako, pa tako ni vidjelici Aniti. Njene roditelje bilo je strah za nju i brata Juricu. Svašta se tada pričalo, neki su govorili da je sve podmetnuto, a neki da nije s Božje strane. Roditelji njoj i bratu nisu dali izlaziti iz kuće, ali je Jurica znao pobjeći iz kući kroz prozor.

- Mi nismo osjećali strah. Jedva smo čekali kad ćemo moći ići u vinograd i vidjeti lijepu gospođu. Nismo se bojali ničega. Pola noći ne bi spavali jer smo razmišljali o lijepoj gospođi i o tome kako ću kad svane ići u vinograd. Glas o Gali sve se više širio pa je počelo dolaziti mnoštvo naroda. No, došla je i tadašnja milicija. To je razdoblje bilo jako teško za nas djecu, ali i za naše roditelje. Milicija je branila odlazak na mjesto ukazanja i nama i narodu. U to vrijeme, kada nisam mogla doći na mjesto ukazanja, Gospa mi se ukazivala u kući. Bogu ništa nije nemoguće- ispričala je Anita koju je tadašnja milicija, kao i druge vidioce, često ispitivala. Govorili su im da odu na mjesto ukazanja i da narodu kažu da su sve lagali. No, djeca su policajcima odgovorila 'Radite s nama što hoćete, ali mi ne možemo reći da nismo vidjeli i čuli, ono što jesmo.'

Zbog Gospe je znala dobiti batine

Anita je, osim od policije, neugodnosti tada doživljavala i od nekih drugih ljudi. Sjeća se da je, kad je išla kroz selo, neki su joj znali prići i pitati je ' Jesi li ti vidjela Gospu?'. Kada bi ona odgovorila potvrdno oni bi se rugali smijući se i vikajući 'Evo Gospine'. I u školi je od nastavnika bila često izrugivana, a čak su, ona i brat Jurica, znali dobiti i batine. Brata Juricu znali su šibati debelom šibom po rukama, a Anita je dobila puno pljusaka.

- Pitali bi nas tad 'Gdje vam je sad vaša Gospa?'. Kući sam u to vrijeme iz škole dolazila često uplakana, a puno puta ne bi me nitko ni dočekao kući jer bi policija odvela moju majku i strinu u postaju na ispitivanje. Policajci bi svaku pojedinačno ispitivali, a držali bi ih cijeli dan. Zato kažem da je početak ukazivanja bio jako težak. Bilo je pritisaka sa svih strana, ali u svemu tome ja se nikad nisam bojala- rekla je Anita. Osvrnula se i na pokojnog biskupa Franu Franića koji je, kaže, bio osnovao komisiju teologa da ispitaju što se događa u Gali te da članovi komisije razgovaraju s djecom koja su vidjela Gospu. Anita priča kako vidioci tada bili ispitivani u župnom uredu i svaki razgovor je zapisivan. Nakon tih razgovora i svećenici i policija tražili su da djeca odu na liječnički pregled kako bi se utvrdilo jesu li zdravi, odnosno imaju li psihičkih problema.

- Mene je na pregled pratio tadašnji župnik fra Mile Marović. Sve preglede smo obavili i zaključeno je da sam zdrava, odnosno da je sa mnom sve u redu kao i sa ostalim vidiocima- rekla je Anita koja te dane opisuje jako teškim jer vidioci nisu imali podršku nikoga, ni svećenika, ni naroda ni policije. Uza se su imali samo nekoliko ljudi uključujući roditelje i ostalu rodbinu. Ljudi su u velikom broju dolazili u Galu na mjesto ukazanja, ali kako ističe, malo je bilo onih koji su vjerovali u ukazanje. Više ih je dolazilo iz puke radoznalosti.

-Činjenica je da us mnogi vidjeli mnoge znakove, ali nisu povjerovali. Majka Božja zbog toga je bila jako tužna. Te tri godine, od 27. kolovoza 1983. do lipnja 1986. uvijek je pozivala na molitvu i post. Njene poruke bile su kratke i jednostavne. Ona je došla zbog nas da nam prenese poruku mira, obraćenja i ljubavi Božje. No, mnogi su se oglušili na njene riječi. Posumnjali su onda kao i danas. Gala je jedno posebno mjesto, izabrano i blagoslovljeno. Ali mnogi to nisu, ni onda, ni danas spoznali. Ja vjerujem da će doći vrijeme kada će Gala i ovaj vinograd biti posebno mjesto za molitvu za sve ljude svijeta koju štuju Blaženu Djevicu Mariju. Proteklih godina mnoge su se čudesne stvari dogodile na ovom mjestu. Ima mnogo svjedočanstava ljudi koji su osjetili smirenost, posebnu ljepotu ovog mjesta- rekla je Anita. I ona je, kao i ostali vidioci, vidjela raj, čistilište i pakao, ali ona nije išla u nebo nego joj je to prikazano na mjestu ukazanja. Raj joj je prikazan kao mjesto mira, sreće, blagostanja. Vidjela je riječicu, razna stabla, cvijeće koje na zemlji ne postoji, dva brežuljka... Na jednom od brežuljaka bila je skupina žena koje su bile odjevene u roze haljine, a na drugom brežuljku bili su muškarci odjeveni u plave haljine. Među tim skupinama vidjela je i neke ljude koje je poznavala sa zemlje. Oni su međusobno razgovarali, ali na jeziku koji nije razumjela.

Vidjela je raj, čistilište i pakao

- Ljepota raja ne može se opisati- kaže Anita kojoj je prikazan samo mali dio raja. U tom prikazu vidjela je i jedan oblak, neku maglu u kojoj su bila djeca. Kaže da su to bila nerođena djeca koja jesu u jednom dijelu raja, ali da bi došla baš u pravi raj mora se za njih puno moliti. Njima je, kaže, jako teško. Nakon raja vidjela je čistilište. Ono joj je prikazano kao gusta magla, a čula je jake uzdahe i jauke. Bilo je to strašno iskustvo, nešto, kaže, jezivo. Nije vidjela nikakve ljude, ali je mogla čuti teško uzdisanje tih duša. Naježila se, kaže, od njihovih patnji.

- Treba na zemlji puno moliti za duše u čistilištu. One se ne mogu za sebe moliti, već se mi moramo za njih. No, one se zato mole za nas na zemlji- objasnila je Anita. Nakon čistilišta prikazan joj je pakao. Kaže da Bog tada nije bio uz nje, to iskustvo ne bi mogla podnijeti. Vidjela je veliku rupu, a njoj veliku vatru kako plamsa. Tamo nema ljudi, već neki polu ljudi , polu životinje. Imaju magareće noge, a glave svih životinja. Vrište i bacaju se u oganj.

- To je nešto što čovjek ne bi mogao izdržati gledati. Jedno strašno iskustvo. Osjeća se velika mržnja, a čuti se i užasan smrad- ispričala je Anita kojoj je toga viđenje naglo prestalo. Gospa joj je tada rekla da joj je tim viđenjima htjela pokazati gdje idemo nakon smrti. Naglasila je da je važno da ljudi povjeruju kako raj, čistilište i pakao uistinu postoje. Pozvala je sve na molitvu krunice svakog dana i na molitvu sva četiri otajstva onome tko to može. Rekla je kako je ona posrednica ljudi kod svog sina Isusa Krista, a on majku ne može odbiti.

Anita je imala ukazanje i Isusa Krista, a od njega je primila i privatnu poruku za sebe. Isus joj se ukazao dosta kasnije od samog početka Gospinog ukazanja. Vidjela ga je kako hoda preko njive, imao je veliki plašt, dugu bijelu haljinu, poludugu kosu, bradu i plave oči. Ukazanje nije dugo trajalo, ali dovoljno da joj prenese poruku.

- Takvu ljepotu nisam vidjela na zemlji. Njegove plave oči nisu poput naših, to je jedna skroz drugačija plava boja. Lice mu je toliko blago, takvog nema na zemlji- opisala je Anita svoj susret s Isusom Kristom.

Tijekom te tri godine ukazanja Anita nije svakog dana imala viđenje već bi ponekad imala nutarnje govore. Čula bi, naime, glas Majke Božje kako joj govori poruke. Jednom joj je rekla ' Drago dijete, veliko zlo hoda po svijetu. Pazite se doći će vrijeme lažnih proroka, mnoge sekte bit će osnovane, a mnoge duše izgubljene. Dolazi teško vrijeme. Samo onoj tko bude molio i radio pokoru ne mora se bojati'. Isto tako, Anita je idući na mjesto ukazanja jednom vidjela brda kukuruza. Pitala je Gospu što to znači, a Gospa joj je odgovorila ' Drago dijete doći će vrijeme kada će mnogi umirati od gladi i bolesti. Molite, mnogo molite. Mnogi će trpjeti'. Potom je dodala ' I ti ćeš drago dijete dosta trpjeti i biti kušana. Ali ne boj se uvijek ću biti s tobom'.

-Ja već godinama prolazim kušnju i nosim križ koji nije lak, ali bez križa nema spasenja. U svom životu sam uvijek osjećala Božju prisutnost. To mi je davalo snage da idem naprijed i da se ne bojim. Hvala Isusu i Mariji- zaključila je Anita koja na početku ukazanja, kao devetogodišnja djevojčica nije bila čula za Međugorje gdje se Majka Božja ukazala samo dvije godine ranije.

Gospine poruke u Gali i Međugorju su iste

Poruke Djevice Marije gotovo su jednake i u Međugorju i u Gali. Gospa poziva na molitvu, post, pokoru i obraćenje, ali Gala nikada nije dostigla ni približan status Međugorja. No, Majka Božja na neki je način u Međugorju 4. prosinca 1981. godine najavila ukazanje u Gali. Vidiocima u Međugorju tada je rekla da će biti još ukazanja i poruka svijetu.

U Gali je Gospa, pak, potvrdila Međugorje više puta, a neki su vidioci iz Gale tijekom boravka u Međugorju vidjeli Gospu. Upravo u posljednjoj poruci Blažene Djevice Marije Aniti Tomašević stoji kako se Gospa prestaje njoj ukazivati, ali da će se u Međugorju, vidiocima i dalje prikazivati.

U Gali je Gospino ukazanje obilježeno postavljanjem brončanog kipa kojeg su mjestu poklonili Talijani. Uređen je i kamenom popločan oltarni prostor te kapela za što su sredstva prikupili općina Otok i mjesni odbor Gale. Na obljetnicu ukazanja 27. kolovoza održava se i sveta misa na kojoj je obično prisutno više od 500 vjernika.

Gala, prema riječima same Blažene Djevice Marije, nije završena! Gospa je i dalje, kako je poručila jednoj od vidjelica, prisutna na mjestu ukazanja, a za to njeno ukazanje svijet će tek saznati. Hoće li to biti u našem vremenu, nitko od vidioca ne zna...

U svim krajevima svijeta javljaju se vidioci koji pozivaju svijet na molitvu i obraćenje. Svijet, prema riječima svih vidioca, nikad nije bio toliko pokvaren kao danas. Presveta Djevica daje nam sebe u svojoj osobi, svoja brojna ukazanja, svoje suze, svoje poruke kako bi nam naši grijesi bili oprošteni. Gospa ne želi strašiti duše, nego je to hitan poziv na molitvu krunice i žrtve. Nema materijalnog ni spiritualnog, nacionalnog ni internacionalnog problema koji se, prema riječima vidioca, ne bi mogao riješiti molitvom krunice i žrtvom.

U jednom od ukazanja Majka Božja rekla je u Hrvatskoj ne gleda na one koji je sada ostavljaju već na one koji su je prihvatili i za nju dali život. Marija , tvrde vidioci, odlazi gdje god je neka nesreća, ako bi tonuo brod, otišla bi tamo. Kad su u Mariji Bistrici velika proštenja otišla bi tamo...

U svijetu se u budućnosti može očekivati još jedno ukazanje Blažene Djevice Marije. Ono je upravo u Gali Gospa najavila...