Mogu Vam iskreno reći – ja sama kod sebe ne bih nikada išla na operaciju, koliko smo svi u ovom sustavu izmoreni. Prevarili su nas na sve moguće načine: prekovremeni sati često nisu plaćeni, dežurstva se obračunavaju kao obične smjene, iako radimo po 24 sata. Ukidaju nam dodatke, a iz mjeseca u mjesec nakupljamo i do 80 prekovremenih, koji nam na kraju pojede porez. Izloženi smo zračenjima, radimo noćne smjene u kojima jedna sestra zna ostati na 20 pacijenata… I da, naša plaća nije mala u odnosu na neka druga zanimanja, ali cijena koju plaćamo nije samo fizički napor – već i psihički teret koji s vremenom postaje neizdrživ. Ovo nije posao koji odradiš i ostaviš iza sebe – ovaj posao živiš 24/7. Zovu te i s godišnjeg i s bolovanja, natovarili su nam administrativne poslove, a pacijenti su sve manje u središtu pažnje. Sustavu je, čini se, važnije da sve bude ispravno “obračunato” nego da pacijent dobije kvalitetnu skrb. I onda se pitamo – zašto nam ljudi masovno odlaze iz bolnica i zašto pacijenti sve manje vjeruju zdravstvenom sustavu? Sve dok budemo jedni druge napadali i generalizirali, umjesto da shvatimo da smo svi u istoj situaciji – i pacijenti i zdravstveni djelatnici – bit će nam samo gore. Kao i u svakom poslu, postoje i dobri i loši radnici, ali dovoljan je jedan incident da se o svima stvori negativna slika. A istina je da mnogi od nas rade pošteno, predano i s puno odricanja – samo što se to rijetko vidi ili pamti.

Malo meze u nocnoj smjeni pa poslje toga spavanje i ujutro doma,placa preko 2000,bolovanja i godisnjeg koliko oces,u cemu je problem

Sjećam se nekih scena iz KBC Dubrava kada su ovi isti prosvjednici u doba KOVID ludila imali partije po odjelima, a sada traže ŠTO?