Zašto su porasle cijene energenata u Hrvatskoj ako mi ne ovisimo o nafti iz Perzijskog zaljeva?
Cijene energenata u Hrvatskoj rastu zbog globalnih tržišnih kretanja, a ne zbog izravne ovisnosti o Perzijskom zaljevu. Energetsko tržište funkcionira po principu “spojenih posuda”, a to znači da poremećaji bilo gdje u svijetu utječu na cijene svugdje. Iako Hrvatska ima stabilnu opskrbu i nije izravno pogođena krizama na Bliskom istoku, globalni manjak ponude i povećana potražnja automatski podižu cijene. Ključni problem nije dostupnost energenata, nego njihova cijena na svjetskom i regionalnom tržištu.
Imamo zaliha nafte i plina za više od 90 dana. Zašto ne koristimo te zalihe kako bismo spriječili skok cijena i dodatno rasteretili tržište?
Strateške zalihe služe kao sigurnosni mehanizam za izvanredne situacije, a ne za svakodnevno reguliranje cijena. One se koriste samo ako dođe do ozbiljnog poremećaja u opskrbi, odnosno kad energenti više nisu dostupni na tržištu. Budući da Hrvatska, kako navodi Vlada, trenutačno nema problema s nabavom, korištenje zaliha bi moglo ugroziti sigurnost u slučaju stvarne krize. Zato se te rezerve čuvaju za najgore scenarije.
Cijelo vrijeme se govori da ovisimo o Mediteranskom tržištu. Što to znači?
To znači da se cijene goriva u Hrvatskoj formiraju prema cijenama derivata na Mediteranskom tržištu, koje je referentno za našu regiju. Iako energenti dolaze iz različitih izvora, cijena se određuje prema regionalnim burzama i trgovinskim tokovima. Kad cijene na tom tržištu rastu, primjerice zbog geopolitičkih napetosti ili poremećaja u opskrbi, to se automatski odražava i na cijene u Hrvatskoj.
Koliko realno može rasti cijena goriva ako se rat nastavi?
Cijene goriva mogu nastaviti rasti ako se rat produži ili dodatno eskalira, osobito ako dođe do poremećaja u ključnim transportnim rutama ili smanjenja proizvodnje. Budući da dio svjetske opskrbe već nedostaje, a potražnja je visoka, cijene mogu rasti i dalje. Analitičari takav rast već opisuju kao brz i intenzivan, a to znači da su mogući dodatni skokovi, ali je teško predvidjeti točne razine.
Hoće li država, i smije li, prodavati naftne rezerve?
Država može koristiti strateške rezerve, ali to se radi koordinirano na međunarodnoj razini i samo u ozbiljnim krizama. Takve odluke često se donose u suradnji s međunarodnim organizacijama kako bi se stabiliziralo tržište i spriječile nestašice. Hrvatska ima mogućnost takve intervencije, ali trenutačno, kako navodi Vlada, za tim nema potrebe jer opskrba nije ugrožena.
Koliko su učinkovite Vladine mjere za struju i plin, kad se zna da je tijekom ljetnih mjeseci potrošnja tih energenata manja.
Vladine mjere su, navode ekonomisti, učinkovite u kratkom roku jer ublažavaju udar na građane i gospodarstvo, osobito kroz ograničavanje cijena i subvencije. Njihova učinkovitost dodatno dolazi do izražaja tijekom toplijih mjeseci kad je potrošnja manja. Međutim, dugoročno gledano, mjere ne mogu potpuno neutralizirati tržišne pritiske, a prostor za dodatne intervencije je ograničen zbog proračunskih mogućnosti.
Koja je kritična granica kad kažemo da je kriza uzela maha?
Jedan od glavnih pokazatelja ozbiljne krize je rast nezaposlenosti. Ako visoke cijene energenata počnu ugrožavati poslovanje tvrtki i dovode do otpuštanja radnika, to znači da je kriza zahvatila gospodarstvo. Također, dugotrajan rast cijena bez kontrole i pad gospodarske aktivnosti dodatni su znakovi eskalacije krize.
Je li Hrvatska energetski sigurna u ovoj situaciji?
Hrvatska je u relativno sigurnoj poziciji zahvaljujući diverzificiranim izvorima opskrbe, LNG terminalu i vlastitoj proizvodnji dijela energenata. Ne ovisi o jednom dobavljaču niti o jednoj regiji, a to smanjuje rizik od nestašica.
Hoće li cijene pasti nakon završetka krize?
Nije sigurno da će cijene pasti na razine prije krize. Često cijene ostanu povišene zbog tržišnih očekivanja i spekulacija. Čak i kad se situacija stabilizira, tržište se ne vraća nužno na staro stanje, pa je moguće da će energenti dugoročno ostati skuplji nego prije..