Njemačke okupacijske snage te su 1941. godine ubile gotovo čitavu židovsku populaciju ukrajinskog grada Vinice. U dva masakra od kojih se jedan zbio na današnji dan čak 28 tisuća ljudi ubijeno je odnosno streljano. U osobnom albumu jednoga SS-ovca nađena je fotografija na čijoj je poleđini stajao natpis: “Posljednji Židov u Vinici”. Na slici se vidi njemačkog oficira, mladića s naočalama, iskoračenog, s pištoljem u desnoj ruci. Sprema se pucati u potiljak čovjeka koji kleči nad jamom punom leševa.
'Ako ih ne bi ubio metak probo bi ih mač'
Pukovnik Wehrmachta(regularne njemačke vojske) Erwin Bingel očevidac likvidacije Židova poslije je svjedočio o strahotama. Govorio je kako su muškarci, žene i djece ako ne bi od jednog metka bili mrtvi probadani mačevima. Morali su nakon što skinuli svu svoju odjeću i sve vrijednosti predali okupatori stajati u redu pred jamom i čekati svoj red za smaknuće..
Nedaleko od Vinice, u kojem je tada živjelo oko 100 tisuća ljudi, Hitler je smjestio svoj najistočniji stožer, nazvan Führerov glavni stožer Wehrwolf, od kuda je vodio rat na Istočnom bojištu.
Masovna ubojstva koja je naredio Staljin
Godinu i pol dana nakon likvidacije viničkih Židova Nijemci su doznali da je tu od 1937. do 1938. sovjetska tajna policija NKVD počinila masovne zločine nad etničkim Ukrajincima. Ukrajina je u to vrijeme bila u sastavu SSSR-a. Tijela ubijenih su zakopana u gradskom parku i obližnjim voćnjacima.
Nijemci su odmah proveli istragu i iskopali iz masovnih grobnica 9400 tijela viničkih građana. To su bilo ostaci ubijenih političkih zatvorenika, ali i ukrajinskih seljaka i radnika koje je Staljin dao likvidirati za vrijeme trajanja Velike čistke. To otkriće nazvano Vinički masakr došlo je nacistima kao naručeno te je snažno korišteno u propagandnom ratu protiv SSSR.
Međunarodni tim forenzičara koji je pozvan, a među njima i Ljudevit Jurak iz Zagreba, znanstveno je utvrdio da su ubojstva napravljena po Staljinovom nalogu. Tijela muškaraca imala su vezane ruke iza leđa, kao i poljski oficiri u Katinskoj šumi. Iako su tijela muškaraca imala odjeću, tijela mnogih mlađih žena bila su gola.
Svim žrtvama pucano je hicem u potiljak pištoljem kalibra 22, što je bio zaštitni znak NKVD ubojica. O tome je Jurak napisao članak pod nazivom Skupni grobovi u Vinici, objavljen u Hrvatskom narodu 25. srpnja 1943. godine.