Od četvorice dječaka koji su se 24. ožujka malim čamcom uputili u plovidbu Viskovačkim jezerom u Nacionalnom parku Krka, jedan nažalost nije isplivao na obalu. Obitelj Franka Silova (16) za kojim potraga traje već 13 dana, u svom je domu u mjestu Laškovice razgovarala s novinarima Slobodne Dalmacije.
- Prijatelji, novinari moji dragi, 13 dana i 12 noći je prošlo otkako nema moga Franka. Od one večeri kada su mi javili što se dogodilo oka nisam sklopio. Ne mogu, bol je prejaka. Moj Franko bio je ponos našega sela. Dobar od dječjih dana, prekrasan mladić na diku i ponos našoj Laškovici. Ne hvalim ja njega jer je moj sin jedinac. To će vam reći svi moji sumještani i svi oni koji su ga poznavali u skradinskom kraju. Svaka bi mater takvog mladića za sina poželjela. A tragedija koja je mene zadesila, ne daj Bože nikome – rekao je mladićev otac Željko Silov.
'Svaki put kad mi zazvoni mobitel, pomislim, evo našli su ga'
Trojica mladića iz Skradina i Dubravica uspjela su doplivati do Visovca, Franko nije bio te sreće, nepredvidljiva Krka povukla ga je na dno jezera i zauvijek zavila u crno njegova oca Željka Silova, njihovu obitelj i rodbinu.
- Moj Franko tek je počeo živjeti, a njegov mladi život bespovratno se ugasio u vodi. Sada mi je jedina želja i nada, da će se pronaći njegovo tijelo. Svaki put kad mi zazvoni mobitel, pomislim, evo našli su ga. Priroda i voda su mi ga uzela, a sada samo želim da mi rijeka Krka vrati Frankovo tijelo. Da ga mogu dostojno sahraniti, da mu mogu grobak posjećivati, kititi ga cvijećem, izmoliti Očenaš nad njime - jednako staloženim tonom nastavio je Željko.
Prisjetio se potom i one kobne subote i poslijepodnevnih sati prije tragedije.
- Oko 16.30 sati Franko mi je rekao - čača idem ja u Dubravice kod Šime Brajkovića. On i Franko bili su najbolji prijatelji, nerazdvojni svakodnevno od ranih školskih dana, a zajedno su upisali i krenuli u srednju školu za medicinskog tehničara. Franko i Šime bili su poput braće, a ja sam i Šimu doživljavao poput drugog sina. Njih dvojica stalno su bili zajedno. Kad mi je Franko rekao da ide u Dubravice, nisam imao ništa protiv. Ma nisam nikada Franku bilo što branio jer je bio mladić na svom mjestu. Nikad nije bio problematičan, odličan u školi, sa svakim dobar, nikad u životu nešto loše nije napravio. A zašto su te subote desetak minuta prije mraka s još dvojicom prijatelja krenuli brodom prema Visovcu, to samo draga Gospa zna. A sutradan u nedjelju na Cvjetnicu, Franko je trebao sudjelovati u procesiji i nositi maslinove grančice. Od malih nogu svoga Franka odgajao sam u vjerničkom duhu i kao dijete želio je biti fratar - ispričao je tužni otac Željko.