Nakon godinu i pol dana borbe sa akutnom leukemijom, u bolnici u Njemačkoj preminuo je Vasilije Sentivanac (18) iz Borova Sela, mladi nogometaš koji je svojom teškom životnom utakmicom ujedinio cijeli Vukovar. Naime, otkako je obolio, krajem 2016. godine, Vukovarci su u nekoliko navrata za Vasilija organizirali humanitarne akcije i utakmice kako bi se namaknuo novac koji je bio potreban za liječenje u Njemačkoj.
Vasilije je tijekom proteklog perioda primio više ciklusa kemoterapija, a nedavno je i operiran. Upravo je ta operacija davala nadu da će se mladi vukovarski nogometaš oporaviti no, to se nije dogodilo. Preminuo je okružen svojim najmilijima koji su proteklih dana bili uz njega u Njemačkoj. Vasilije je, inače, igrao NK Vuteks Sloga, jedno vrijeme i za NK Vukovar 1991 i slovio je za perspektivnog igrača. Njegova je bolest rastužila mnoge njegove prijatelje suigrače, ali i učenike srednje Ekonomske škole koju je pohađao, pa su svi zajedno radili na prikupljanju novčane pomoći za njegovo liječenje.
- Kada smo čuli da je Vasa preminuo, svi smo ostali u šoku jer smo mislili da će pobijediti tu opaku bolest. Htio bih u svoje osobno ime, u ime mojih suigrača i kluba uputiti iskrenu sućut obitelji Sentivanac. Vasa je bio izuzetan dečko, budućnost našeg kluba, dolazio je na treninge s osmijehom i voljom za rad i napredovanje. Uvijek je ne sve gledao pozitivno i kada je saznao da je bolestan, svi smo čekali i dan da ponovo počne trenirati s nama - rekao je Danijel Spasić, kapetana Vuteks Sloge gdje je Vasilije igrao.
- Bio je veliki talent, odlične tehnike, nogometni znalac, najviše je volio igrati veznog igrača. Kucao je na vrata prvog tima. Bio je omiljen među igračima i trenerima. Sve svoje obaveze je izvršavao maksimalno ozbiljno i konkretno i bio je primjer u svim segmentima. Na žalost svih koji su ga poznavali okrutna bolest je uzela život mladiću pred kojim je bila lijepa nogometna karijera. Svima će nam faliti njegov vedri duh i uvijek prisutan osmijeh - rekao je Ivica Radoš, trenera HNK Vukovar 1991.
"To što su svi uz mene, moja obitelj, moji igrači, znači mi više od bilo kakve novčane potpore. Vjerujem da ću za godinu dana biti izliječen i ponovo doći na teren" kazao je u travnju prošle godine našem novinaru Vasilije koji je tada bio na liječenju na zagrebačkom Rebru. Iako su svi dijelili njegov optimizam sve do zadnjeg dana, dogodilo se najgore.