Na komemoraciji su se uz obitelj vojnika Josipa Briškog okupili predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, potpredsjednik sabora Željko Reiner, ministri Damir Krstičević i Tomo Medved...
Komemoracija je započela izvođenjem himne Republike Hrvatske te minutom šutnje za Josipa Briškog.
Prvi se okupljenima obratio general Mirko Šundov:
- Kad sam primio vijest o napadu u Kabulu, osjetio sam strašan gubitak, tugu i prazninu koja će nas sve pratiti...
- Josip Briški bio je primjeren vojnik, spreman za najsloženije akcije. U Afganistanu je bio da njihovom narodu pomogne u izgradnji boljeg života. Izgubio je svoj život radeći posao koji je toliko volio...
- Volio je hrvatsku vojsku i hrvatski grb i želio biti specijalac. To je i ostvario. Svojom žrtvom ostaje trajan uzor generacijama.
- Neka mu je vječni mir i pokoj, a Vama, draga obitelji, izražavam sućut. Domovini vjerni, zaključio je Šundov.
Nakon njega, okupljenima se obratio ministar Damir Krstičević.
- Ne postoje riječi i djela koji mogu izbrisati gubitak obitelji Josipa. Postavši vojnikom, Josip je nastavio hodati putem kojim su hodali hrvatski branitelji. Zato mu neizmjerno hvala, što je živio i radio prema vrijednostima za koje su se borili branitelji u Domovinskom ratu.
- Hrvatski vojnici svjesni su da se sigurnost Hrvatske čuva i daleko od naših domova. Naši vitezi i tamo pokazuju svoju hrabrost i plemenitost.
- On je bio sin, suprug i otac. Bio je sve što mladi čovjek treba biti. Sada je postao i više od toga - postao je vječan. Sada hoda rame uz rame s najvećim ratnicima u hrvatskoj povijesti.
- Njemu u čast, Središte za međunarodne operacije preimenovat ćemo u Središte za međunarodne operacije 'Josip Briški'.
- Zauvijek ćeš biti u mislima svih vojnika, tvoj sin i supruga nikada neće ostati sami. Za njih će brinuti hrvatska vojska. Neka ti je laka hrvatska zemlja, počivao u miru Božjem, kroz suze je zaključio ministar.
Okupljenima se obratila i Kolinda Grabar Kitarović:
- Neizmjerno mi je bolno i tužno govoriti u ovom trenutku. Kao predsjednici, ali i kao majci i supruzi. Nakon spoznaje o Josipovoj smrti, nastala je praznina jer mu nismo mogli pomoći. Sada možemo samo moliti i nadati se susretu u drugom životu gdje njegovu dušu čuvaju anđeli.
- Tu sam s vama da bih podijelila tugu, ali i ponos. Jasno mi je što je značio obitelji, ali i Hrvatskoj. Nije se štedio ili bojao, imao je sve vrline koje krase hrvatskog vojnika - ljudske vrline pravog domoljuba, čovjeka i prijatelja.
- Za velika djela stvoreni su najbolji, kakav je bio i Josip. Svaki njegov dan potvrđivao je njegovu hrabrost i odanost, što je svjedočio i kroz svoju službu u Afganistanu. Podmukli napad zaustavio ga je prerano u misiji i u životu.
- Prazninu koja ostaje za Josipom ništa ne može ispuniti. Moramo nastaviti živjeti za Josipove ideale.
- Draga obitelji - znam da niti jedna riječ ne može ublažiti vašu tugu i bol. Iskazujem vam duboku sućut zbog gubitka Josipa i molim Boga da ga primi u svoje kraljevstvo. Josipe, neka ti je laka zemlja Hrvatska koju si toliko voljela, završila je predsjednica.