Je li, možda, do toga što Kićo, naš rođak, nije imao auto, ili je, može biti, do epohe u kojoj ljudi nisu sami išli na put, tek uvijek bi nam iz Zenice stizao sa svojim drugom Batom, u njegovom plavom fići. Bato je bio električar u rudniku, mlađi od Kiće, fin k’o curica. A možda su zajedno tako putovali zato što bi Kićo svaki put popio rakiju-dvije, dok Bato nikad nije pio. Ja vozim, govorio je kad bi ga ponudili. Ne piješ ti ni kad ne voziš, dodao bi Kićo. Njih dvojica bili su kao Pat i Patašon. Tako se onda govorilo.