Jeste li vidjeli misterioznu ženu pronađenu na Krku?, pitanje je koje smo nekoliko desetaka puta postavili u Drveniku, malom mjestu ispod Makarske gdje je Dana Adamcova, Slovakinja pronađena ozljeđena prošli tjedan, kratko boravila.
Točnije, zabilježeno je da je u Drveniku boravila, odnosno noćila, 7. i 8. rujna, a da je tu bila otkrili su neimenovani češki turisti koji su s njom razgovarali 9. rujna. Česima je kazala kako je Slovakinja i da putuje sama. Kada je vidio fotografije misteriozne žene objavljene po medijima sjetio se kratkog razgovora s njom. No, nitko od mještana ne sjeća se da ju je susreo, niti po trgovinama, suvernicama, restoranima, kafićima....
Obišli smo Drvenik s mišlju da je možda kupila kakvu sitnicu. Možda je kupila sladoled, negdje večerala... Tek na jednom mjestu saznajemo od konobarice da joj se lice s naslovnice učinilo poznato.
- Mislim da sam je vidjela u Gornjoj vali, tamo sam ranije radila – kratko nam je kazala djelatnica kafića.
Pa, red je bio da se uputimo u tom pravcu. Prema Gornjoj vali vodi duga šetnica. Sezona je na zalasku, brojne kuće uz more i samu šetnicu lišene su gostiju. Ispod šetnice oštre su stijene, ali prepune malih osamljenih kutaka na kojima se, nadamo se iako su nam šanse nikakve, Dana možda provela popodne uživajući uz more. Ali, nikoga koga bi pitali. Konačno, čovjek zalijeva vrt.
- Dobar dan, pokušavamo doznati je li netko vidio ženu s Krka? - pitamo gospodina.
- Ne čujem vam dobro! – prvo nas je uputio.
Ponavljamo pitanje.
- Ne, ne. Ja sam došao tu na kratko, obaviti što imam. Tu vam nema nikoga, sve sami vikendaši – upućuje nas gospodin.
Idemo dalje. Suvenirnica. Možda je kupila nešto, makar magnetić. Računamo, početak rujna nije visoka sezona, možda ju je prodavačica zapamtila.
- Prvi put čujem da je bila tu. Nisam vam čak ni čula da se nešto priča po mjestu. Da je bila, da ju je netko vidio ili s njom razgovarao sigurno bi netko u mjestu nešto znao. Ali, pokušajte razgovarati s prodavačicom na štandu voća i povrća. Ona je iz Gornje vale i susreće puno ljudi – ljubazno nas upućuje.
Vraćamo se na ulaz u sam Drvenik. Prodavačica priča na telefon. Strpljivo čekamo.
- Dobar dan... - postavljamo isto pitanje.
- Ma mi smo baš jutros tu sjedili i čitali po portalima da je ovdje boravila. Ali ne, ne sjećam se. Baš sam razgovarala s momkom koji radi u pizzeriji u Gornjoj vali, ni on se ne sjeća – kaže nam prodavačica.
Da je nije vidjela kazuje nam u djelatnica na kiosku.
- Znate koliko ljudi tu prođe... Možda je i bila kupiti nešto, ali ne mogu zapamtiti sva lica. Da je imala nešto specifično, boju kose ili nešto na sebi, možda bi i upamtila. Ovako... ne... jer je u nekom prosjeku, žena srednjih godina, svijetle kose – kaže nam djelatnica.
Sličan odgovor dobili smo i u kiosku za prodaju trajektnih karata. S obzirom da je u Drveniku boravila kratko, pretpostavili smo da je možda iz Drvenika krenula put Hvara ili Brača. Nažalost, nije viđena kako kupuje karte. Ili je naprosto nisu zapamtili. Nema veze...
Mještani nas šalju na drugi kraj mjesta jer tamo ima više restorana i kafića. Neki su već zatvorili svoja vrata, neki još rade.
- Ne, ne, nisam je vidjela – kazuje nam žena koju smo zatekli u raspremljenom ugostiteljskom objektu.
Upućuje nas u restoran do, jer oni još rade i ima više mještana. I tamo smo bez uspjeha. Kao i na još pet, šest mjesta duž obale.
Znak je to da odustenemo i zaključimo priču. Da, boravila je tu, prijavljena je u sustav. Samo ostaje nejasno kako vlasnik objekta u kojem je noćila nije prepoznao lice s naslovnice.