Tog su dana pobunjeni Srbi, uz potporu Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih postrojbi, među kojima su bili i Arkanovci, zauzeli Lužac i počinili jedan od najstrašnijih zločina u agresiji na Vukovar.
POGLEDAJTE VIDEO:
Herojski otpor šačice branitelja trajao je danima. U Lušcu ih je bilo tek šezdesetak, a bojišnica je bila duga gotovo četiri kilometra. Unatoč nadmoćnom neprijatelju, hrvatski su borci nanijeli agresoru velike gubitke u ljudstvu i tehnici. U napadu je ranjen i zloglasni zapovjednik srpske paravojske Željko Ražnatović Arkan. No, bez protuoklopnog oružja i pomoći izvana, branitelji su se morali povući na nove položaje.
Padom Lušca obrana Vukovara bila je presječena, a grad je podijeljen na dva dijela: Borovo naselje i središte s Mitnicom i Sajmištem.
Odmazda koja je uslijedila bila je stravična. Ubijeno je 69 mještana, uglavnom civila, a Lužac je sravnjen sa zemljom. Arkanovci i lokalni Srbi ubijali su nenaoružane muškarce, žene, pa i djecu.
Među žrtvama je i devet članova obitelji poznatog vukovarskog branitelja Stjepana Vidakovića – ubijeni su mu supruga, sin, roditelji, brat, trudna bratova snaha i drugi najbliži. Dio je strijeljan ispred škole, a dio ispred vlastitih kuća.
Stjepan je preživio, ranjen i prebačen u vukovarsku bolnicu. Kasnije je s grupom od 150 branitelja pokušao proboj iz Vukovara gumenim čamcima preko Vuke.
Na ulazu u Lužac danas stoji bijeli križ s natpisom: „U spomen tragično ubijenih 59 mještana Lušca u srpskoj agresiji 2. studenoga 1991.“