Nekada su komunalci za neplaćane i nekoliko puta na mjesec slali opomene i naplaćivali ih. Potrošačke udruge izborile su da opomene budu besplatne prema Zakonu o zaštiti potrošača i tad se javio problem da mnogi više ne šalju opomene, nego odmah pokreću ovrhu.
Uz kamate i druge troškove postupka, tada iznos ovrhe može neslućeno eksplodirati. Ako netko jednostavno zaboravi na račun ili ga nenamjerno ‘preskoči’ platiti, nekoliko je alata kojima potrošači ostvaruju svoju zaštitu.
- Davatelji javnih usluga (komunalci) moraju na svakom računu napisati ako postoji ranije dugovanje. Zato račune treba čitati - govori dopredsjednica Varaždinskog potrošača Sanja Keretić.
Ako u toj obavijesti nema detalja koliki je točno dug i kada je nastao, tada treba pisanim putom zatražiti od davatelja usluge specifikaciju duga. Naša sugovornica kaže da na računima, opomenama ili pozivima na plaćanje, često ispišu obavijest “da su uvidom u svoje poslovne knjige na današnji dan utvrdili dugovanje od (primjerice) 500 kuna”.
- To nije dovoljno, jer potrošač ne vidi je li dug u zastari – kaže Keretić.
A računi za struju, vodu, plin i telekomunikacije zastarijevaju nakon godinu dana i to prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, kaže naša sugovornika. Nakon što prođe godina, potrošač se može pozvati na zastaru.
- Ako netko dobije račun na kojem piše da je rok za plaćanje 15. svibnja 2017. Taj račun zastarijeva 16. svibnja 2018. - pojašnjava Keretić.
- No o zastari računa ne brine se davatelj usluge, nego sam potrošač. Pisanim putem potrošač mora upozoriti davatelja usluge da će se u slučaju pokretanja postupka prisilne naplate (ovrhe) pred javnim bilježnikom ili sudom, pozvati na svoje zakonsko pravo o zastari - kaže Keretić.
Dodaje da kada potrošač o tome obavijesti tvrtku pisanim putom, tada se smatra da ih je informirao i da poznaje svoja prava. Obično tvrtke potom ni ne pokreću ovrhu. Ipak, mnogo je slučajeva kada potrošači dobivaju ovrhe za zaboravljene račune od prije deset i više godina i neki tvrde da nikad nisu dobili obavijest da je ovrha uopće pokrenuta sve dok ih nisu blokirali.
- Za svaku ovrhu, pa i račun od prije 15 godina, uvijek prethodi postupak koji mnogi potrošači izignoriraju. Kada se izda rješenje o ovrsi, tada ga šalju ovršeniku - potrošaču. Ponekad pojedinci mijenjaju adrese pa im se rješenje šalje na staru adresu, a nekad neki jednostavno ne žele primiti poštu. Ako poštar dva puta donosi rješenje i ostavlja o tome obavijest, a potrošač ju ne preuzima, to ne znači da nije odgovoran. Treći put sud na svojoj oglasnoj ploči stavlja rješenje o ovrsi i ono postaje pravomoćno – kaže Keretić.
Dakle, ako netko i ne preuzme od poštara obavijest, to ne znači da ovrha ne ide dalje. Loše je ako potrošač ignorira ovakva rješenja jer u roku od osam dana mogu dati prigovor i pozvati se na zastaru računa. I to je jedina mogućnost njihove intervencije u svoj slučaj. Jednom kad je rješenje o ovrsi pravomoćno, tada je rok zastare za naplatu deset godina. U tom roku može se pokrenuti prisilna naplata (ovrha). Ako to ne učine, nakon deset godina, više potrošača-ovršenika ne mogu ovršiti. Ipak, i tu postoji ‘kvaka’ kad se ovrha može pokrenuti bilo kad, pa i nakon deset godina. Ako je ranije donesena pravomoćna presuda o ovrsi, dovoljno je da prisilnu naplatu pokrenu dan prije 10 godina i tada se mogu naplatiti bilo kad.
Dobro je poštaru otvoriti vrata
Kada poštar donese obavijest o ovrsi zbog neplaćenog računa, tada potrošač ima rok od osam dana napisati prigovor. Ako poštar ne uruči dva puta obavijest, treći put ona se stavlja na oglasnu ploču suda i smatra se da je uručena.
Pisani prigovor je svetinja
Svaki prigovor mora se napisati i poslati komunalnoj tvrtki jer to može postati dokaz u kasnijim postupcima. Račune treba plaćati, a ako netko želi uložiti prigovor na račun, to mora napisati jer usmeni dogovori jednostavno ne vrijede.