Nikad nisam bio tako sretan od 1995. Rekao je to u jednom od svojih obraćanja medijima hrvatski ministar obrane Damir Krstičević komentirajući kupnju 12 izraelskih borbenih zrakoplova F-16 Barak starih 25 godina koje ćemo platiti više od 3 milijarde kuna.
Utrka u naoružanju na Balkanu doživjela je pravu renesansu. Još prošle godine Srbija je od Rusije dobila šest rabljenih aviona MiG-29 četvrte generacije, a Hrvatska od Izraela 12 F-16 Barak. Prva dva od 12 trebali bi stići do 2020., a ostalih deset do 2024. godine. Tehničke specifikacije otkrivaju istinu - naš je manji. MiG 29 dug je 17,37 metara, a F16 14,8 metara, ali je naš zato dvostruko izdržljivi. Primjerice, dolet MiG-a 29 je 2100, a našeg 4220 kilometara. Naš se i brže diže u visine - 254 metra u sekundi, a MiG 29 s početnih 330 spadne na prosječnu brzinu od 'bijednih' 109 km/s.
Šalu na stranu, oba su u svojoj klasi dobra, iako su stari oko 30 godina. Što se tiče kupnje, mišljenja stručnjaka su oprečna. Tako umirovljeni general Anton Tus, prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, podupire odluku Vlade o nabavi F-16.
- Izraelski avioni su stari 25 godina, ali mogu letjeti još toliko godina. Sasvim je uobičajeno da manja zemlja poput Hrvatske, a polovica država u EU manje su od Hrvatske, koja nema dovoljno sredstava uzima takve avione koje praktički dobiva po principu ‘dva za jedan’ - rekao je Tus.
S njim se ne slaže umirovljeni vojni pilot Ivan Selak.
- Prema mojim saznanjima, mislim da smo trebali i mogli uraditi bolje. Nakon 20 godina sustavnog zanemarivanja borbene komponente zrakoplovstva odluku smo donijeli na brzinu - rekao je za HRT, no naglasio da je “odluka o zadržavanju strateške komponente HRZ-a fantastična”.
U jučerašnjoj prezentaciji i predstavljanju odabranog zrakoplova ministar obrane Damir Krstičević rekao je kako je sve rađeno detaljno.
- Ovo radimo za buduće generacije da zemlja bude sigurna, da ima suverenitet te da smo spremni odgovoriti na bilo kakav rizik i opasnost. Tijekom 2017. formiran je stručni tim u Ministarstvu od najsposobnijih pilota i tehničara. Željeli smo vidjeti kako su drugi riješili svoj problem te smo otišli u Češku, Poljsku, Mađarsku, Rumunjsku i Izrael - rekao je ministar.
Naglasio je da ne želi skrivene troškove. Riječ je prepustio brigadiru Davoru Tretinjaku, koji je vodio projekt.
- Ministar ni u jednom trenutku nije utjecao na odluku - rekao je Tretinjak.
Strateška odluka o kupnji aviona temeljila se na tome da utječe na šire područje, a ne samo na vojnu nabavu. Ministar Krstičević je posebno pohvalio hrvatsku tvrtku Šestan-Busch, koja je u Litvi dobila posao - njihovi vojnici će nositi hrvatske kacige.