Ja ne mrzim svoju biološku mamu. Ona je meni svojim potpisom dala šansu za život ispunjen ljubavlju i uopće nije bitan razlog zašto me nije htjela. Dala mi je ono što je meni tada najviše trebalo. I ne mogu reći da bih htjela da je bilo drugačije jer sam imala najljepše moguće djetinjstvo.
To su riječi Dijane Radovniković, djevojčice rođene u Tuzli, danas ozbiljne mlade žene sa splitskom adresom i dva fakulteta koja kaže kako je imala "velike sreće" jer je usvojena kao beba pa nije doživjela traume koje dožive djeca koja odrastaju "u sustavu".
Dobila je priliku odrastati baš kao većina njenih vršnjaka. Ovo je Dijanina priča.
Dijana je rođena 1987. godine.
Bila je treće dijete koje njena biološka majka nije željela zadržati i koje je dala na posvajanje.
- Znala je proceduru. Nije me htjela i to je ok. Nikada me nije ni vidjela. Iz bolnice su me nakon rođenja odveli u privremenu udomiteljsku obitelj jer u to vrijeme nije bilo domova za bebe - priča Dijana.
Procedura je išla: u trenutku kad se pojavi obitelj koja želi posvojiti dijete, roditelj potpisuje da se odriče djeteta. U Tuzli su zbog njenih zdravstvenih problema zaključili da neće ići standardnim putem.
Iako njena mama nije imala prednost pred drugim usvojiteljima jer je bila samohrana majka, dok se ona nije pojavila dva je para "odustalo" od Dijane zbog urođenih zdravstvenih problema.
- U trenutku kad se mama javila i rekla kako me želi usvojiti bez obzira na to što ćemo prvo morati hodati doktorima, proces je započeo - kaže Dijana.
S pet mjeseci Dijana je dobila obitelj.
Tragedija koja je pogodila cijelu Hrvatsku shrvala je Dijanu posebno jer ju je potakla na razmišljanje - što bi bilo da nije imala tu sreću. Pitali smo je što bi se trebalo napraviti ili popraviti da se takve stvari ne ponavljaju.
'Zlostavljačima ne smijemo davati nove šanse'
- Smatram da bi se lakše trebala oduzimati roditeljska prava u slučajevima gdje roditelj ne želi dijete ili ako se radi o zanemarivanju i zlostavljanju djeteta, a ne da zlostavljačima dajemo četvrtu, petu, šestu šansu. Tad se događaju ovakve tragedije. Ako i postoji sumnja na zlostavljanje dijete treba izuzeti iz obitelji, a ako se dokaže zanemarivanje ili bilo koja druga povreda dječjih prava treba oduzeti roditeljsko pravo. Ne čekati tragediju već pružiti djetetu šansu da nađe obitelj. Što je dijete manje veća ja šansa da bude usvojeno - kaže nam Dijana.
Napominje i kako misli da roditelje ne treba nagovarati da zadrže dijete.
- U slučajevima gdje roditelj zna da ne želi dijete smatram da nema potrebe da ga se nagovara da ga zadrži. U mom dosjeu u Centru socijalne skrbi stoji kako su moju biološku majku nagovarali da me zadrži do zadnjeg trena, a socijalne radnice su isto potvrdile i mojoj majci kada me došla posvojiti. Međutim, moja biološka majka je tijekom cijele trudnoće govorila da ne želi dijete i da će ga dati na posvojenje - pojašnjava nam Dijana zabilješke iz Centra.
Pitali smo je kako je saznala da je posvojena i kako je to prihvatila.
Kaže da je s dvije godine naivno postavila pitanje sjedeći pokraj trudne susjede: "Je li i mene tako mama rodila?"
- Mama je rekla: "Nije dušo, mama te nije rodila, ali ti si moje dijete." Odrastajući sam postavljala pitanja. Mama ništa nije skrivala, ali je govorila sto je bilo primjereno mojoj dobi - pojašnjava nam Dijana. Priča kako joj je djetinjstvo bilo savršeno, djed i baka su je obožavali.
- Cili sam im svit bila, a mami sam i danas. Još nikada nikog nisam srela, a da je toliko povezan s roditeljima - priča nam.
- Djeca koja su usvojena rano imaju najnormalnije obitelji kao svi drugi. Kasnije dolazi do trauma, a ako dođemo mali u obitelj nemamo psihičke posljedice. U posvojenju nema ništa humano niti senzacionalno već je to samo proces nastanka neke obitelji - priča nam.
Nadležni, slušajte inicijativu "Moramo vam nešto reći"
Danas izuzetno podržava rad inicijative "Moramo vam nešto reći" i poručuje nadležnima da ih poslušaju jer djevojke koje stoje iza inicijative na svojoj su koži prošle "sustav" i znaju što govore.
Uz to, naglašava kako najvećim problemom smatra to što se roditeljima koji zlostavljaju djecu ne oduzima pravo na skrbništvo i djeca time ne dobivaju šansu na ljubav.
- Tu nema stabilnosti niti sigurnosti. Niste iz obitelji jer vas zlostavljaju ili zanemaruju. Niste od sustava jer se sustav za vas ne brine. Do usvojenja ste ničiji. Prođu godine, dijete odraste u sustavu, a na papiru ima roditelje. Sve djeluje sasvim normalno - zaključuje Dijana u nadi da će u budućnosti više djece imati sreću kakvu je ona imala. Da dobiju šansu za obitelj koja ih voli.