Hvala vam što se brinete, mi smo sad prisiljeni čekati potvrdu nakon usporedbe DNK, rekli su ekskluzivno za 24sata Ghislaine i Michel Pinel, roditelji nestale Francuskinje Anne-Cecile (23).
Potvrda da su napokon, nakon tri i pol godine potrage, pronašli svoju kćer trebala bi stići od Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu. Roditelji ne znaju kad će im se od tamo netko javiti i to ih, kažu, najviše ubija.
- Dok god nam to ne potvrdi policija, ne možemo reći da pronađene kosti pripadaju Anne-Cecile. Koliki je vremenski okvir za DNK test, nažalost, ne znamo. U tom čekanju pomiješali su nam se bol i strašna tuga - priznao nam je par iz Francuske.
Šokirala ih divljina mjesta
Naime, karlovačka policija potvrdila je da su kosti koje su u nedjelju pronašli lovci u Tržiću Tounjskom ljudske, no još je prerano reći jesu li pronađeni ostaci tijela mlade Francuskinje nestale na ljeto 2014. jer to tek treba utvrditi. HGSS pak tvrdi da je taj prostor do nedavno bio na kartama minski sumnjivog prostora. Uz kostur su pronađene crne čizmice kakve je imala Anne-Cecile, slušni aparatić kakav je nosila te narukvica-ulaznica za festival Memento Demento oko ruke. Ghislaine i Michel u više su navrata dosad spomenuli kako prihvaćaju mogućnost da njihova kći više nije živa, ali da ipak ne gube nadu. Od potrage za svojom mezimicom nikad nisu odustali. U Hrvatskoj su prvi put bili ubrzo nakon nestanka Anne-Cecile 2014.
- Željeli smo doći ovdje i vidjeti mjesto gdje su posljednji put vidjeli našu kćer. Moramo znati što joj se desilo - rekli su tad zabrinuti roditelji mlade Francuskinje.
Njezinu je majku šokirala pustoš kraj Primišlja, nedaleko od Tržića Tounjskog.
- To je golemo područje i ne mogu vjerovati da se jedan festival organizira na području u čijoj su blizini mine. Još sam u šoku i ne mogu doći k sebi. Molimo se da sve bude u redu – bila je u šoku Ghislain.
U kampu uz samu Mrežnicu sastali su se tad sa šestero prijatelja Anne Cecile koji su stigli u Hrvatsku kako bi pomogli u potrazi. Prijatelji su obišli brojne gradove u Hrvatskoj i oblijepili ih plakatima nestale Anne-Cecile. Svratili su i do susjedne BiH, čija je granica relativno blizu mjesta nestanka.
Iako puni gorčine i boli, roditelji djevojke uspjeli su progovoriti o tome kakva im je bila kći. Opisali su je kao samostalnu i neovisnu, ali nikad problematičnu. Bila je studentica arhitekture i urbanizma. Otkrili su i da se nije imala običaj svaki dan javljati, ali da nikad nije prošlo više od 14 dana da se nije javila. Posljednji put se nestala Anne roditeljima javila 18. srpnja, i to SMS-om. Najavila im je da je za dva dana festival u Hrvatskoj.
- Helloooo iz Češke Republike!! Idemo prema Beču u Austriji, za dva dana je festival! Procurila nam je tekućina za hlađenje, ima dva dana, na malom planinskom graničnom prijelazu, pa smo morali stati počistiti i zamijeniti – napisala je u posljednjoj poruci.
Nije se vratila nakon šetnje
Večer prije kobnog 21. srpnja 2014., kad joj se izgubio svaki trag, Anne je cijelu noć plesala kraj glavne pozornice na festivalu psihodelične glazbe Momento Demento u Primišlju. Ujutro u 9 sati s prijateljicom Roxanne, s kojom je bila na ljetovanju, našla se kraj svojeg crnog kombija koji je preuredila u kamper i rekla joj da se ide prošetati. Svjedoci su je sat vremena poslije posljednji put vidjeli kraj spomenika žrtvama II. svjetskog rata u Tržiću Tounjskom. Nekoliko stotina metara dalje nalazi se stara napuštena ruševna kuća u kojoj su pripadnici HGSS-a još 2014. godine pronašli torbicu s njezinim stvarima, ali tijelo nikad. Roditelji se mole da ovaj put nađu mir.
Roditelji osnovali udrugu koja ju je tražila
Bračni par Pinel nije bio zadovoljan istragom kako hrvatske, tako ni francuske policije, jer su vodile svaka svoju neovisnu istragu i potom ih prevodili na engleski, a potom na hrvatski i francuski. Formiranje bilateralnog istražiteljskog tima policija je odbila. Zato su roditelji Anne-Cecile osnovali udrugu koja je nastavila službenu potragu. Od dana nestanka obišli su veći dio Francuske i na javnim tribinama podizali svijest te pričali o svojoj nesreći i iskustvima. Organizirali su i nekoliko mirnih prosvjeda u Francuskoj, a traže i da se u Francuskoj oformi nacionalni centar za nestale.