Nakon pada režima Sadama Huseina 2003. godine, američke kompanije dobile su velik dio unosnih poslova vezanih uz obnovu Iraka, logistiku američke vojske i obnovu naftne infrastrukture. Posebno se istaknuo Halliburton, odnosno njegova podružnica KBR, koja je dobila višemilijardske ugovore, uključujući ugovor za obnovu iračkih naftnih polja bez konkurentnog natječaja. To je bilo posebno kontroverzno zbog tadašnjeg američkog potpredsjednika Dicka Cheneya, koji je prije ulaska u administraciju Georgea W. Busha bio predsjednik uprave i izvršni direktor Halliburtona.
Povijest bi se mogla ponoviti na primjeru Venezuele. Sporazum, koji je krajem kolovoza objavio američki predsjednik Donald Trump, a potvrdila privremena predsjednica Venezuele Delcy Rodríguez, stavit će pod kontrolu Washingtona čak 65 milijardi barela nafte koja se može eksploatirati. Ta količina premašuje ukupne rezerve nafte SAD-a od 46 milijardi barela. Koncesije za eksploataciju 17 naftnih polja dodijeljene su na sto godina, a najveći dio rezervi nalazi se u osam velikih blokova u prostranom pojasu Orinoca, glavnom području proizvodnje nafte u Venezueli. Preostala polja nalaze se oko jezera Maracaibo, tradicionalnog naftnog središta zemlje kojem su potrebna nova ulaganja.
Prema priopćenju Bijele kuće, Ministarstvo obrane SAD-a dobit će 35 posto udjela u kompaniji North American Blue Energy Partners (NABEP), koja će u partnerstvu s američkom vladom upravljati poljima. Pored toga, State Department će imati pravo kupiti 20 posto proizvedene nafte po troškovima proizvodnje, kao i pravo prvokupa za preostalih 80 posto. Predsjednik Trump je izjavio da će se ova nafta iskoristiti za popunjavanje američkih Strateških rezervi nafte, koje su pale blizu najniže razine u posljednje 44 godine. S druge strane, Rodríguez je sporazum opisala kao korak ka ekonomskom oporavku, navodeći da je cilj povećati proizvodnju na preko 1,5 milijuna barela dnevno.
Iako je Trump rekao da će sporazum podrazumijevati "partnerstvo s privatnim sektorom", SAD nije priopćio koje se kompanije pripremaju da u njihovo ime upravljaju naftnim poljima, osim spomenute tvrtke NABEP. Tu kompaniju vodi kontroverzni venecuelanski investitor Alejandro Betancourt i djelovala je kao posrednik između Caracasa i Washingtona. Prije malo više od tri mjeseca, Betancourtu je bilo zakonski zabranjeno napustiti Ujedinjeno Kraljevstvo dok se borio protiv zahtjeva Švicarske za izručenje u vezi s istragom o mogućem pranju novca. Dramatična promjena njegove situacije pokazuje koliko su se naglo i nepredvidivo mijenjali odnosi SAD-a i Venezuele od siječnja.