Svaki slobodan trenutak tih četrdesetak dana proveo sam u potrazi za sumještankom. Godišnji odmor sam potrošio na potragu, a uzimao sam i slobodne dane, kaže nam Anton Vukičević (37).

Na samom ulazu u kafić Scorpion u Badnju kraj Drniša još stoji slika Antonije Bilić.

- Tamo pijem kavu i kazao sam vlasniku kako je važno da je ne skida. Tražit ćemo je, kazao sam mu, dok je ne pronađemo. Njezin pogled s plakata u kafiću tjerao me je da ne odustanemo - kazao je Anton Vukičević, pročelnik šibenskoga GSS-a.

- Radili smo non-stop. Prije nekoliko mjeseci tražili su je moji kolege u okolici Zadra. Naši ljudi su stalno na terenu. Za GSS taj slučaj nije bio nipošto gotov. Uvijek te kopka kad neki slučaj ne riješiš. Neizvjesnost je najteža - kaže Vukičević koji je tek iz viđenja poznavao njezine roditelje. Poznavao joj je brata jer je kao srednjoškolac bio na praksi u HEP-u, gdje je Anton zaposlen.

Vukičević je inače i jedan od drniških rekordera u davanju krvi.

Šef HGSS-a Vinko Prizmić tvrdi da je teren na kojem su pronađeni ostaci temeljito pretražen i da je tijelo bilo vidljivo na površini, sigurno bi bilo nađeno. Da su ekipe detaljno pretražile taj teren, dokazuju karta i GSP tragovi koji prelaze točno preko tog područja.

- Očigledno je da je tijelo na neki način bilo prikriveno, i vizualno i što se tiče mirisa, možda prekriveno nekim otpadom, zakopano ili slično - rekao je Prizmić.

Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić kazao je jučer da će policija provjeriti je li bilo propusta u potrazi za Antonijom.

U Antonijinoj Srednjoj školi “Ivan Meštrović” u Drnišu nikad nisu skinuli plakat s njenom fotografijom i pozivom za pomoć u potrazi.

Drnišani su se do jučer nadali, i mnogi su vjerovali da je njihova lijepa sumještanka živa.

- Prerano je nagađati da je to Antonija sve dok DNK analiza to ne pokaže. Nada uvijek postoji - složni su bili mještani.