Michael Martens, dopisnik dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitung za jugoistočnu Europu razgovarao je s Markom Perkovićem Thompsonom prošle godine u njegovoj kući u Čavoglavama, no tekst je objavljen tek sada, zbog autorizacije.
U iscrpnoj analizi njemački autor opisuje uvjete pod kojima je nastala pjesma "Bojna Čavoglave" tijekom napada "premoćnih srpskih postrojbi pod vodstvom Ratka Mladića, odgovornog za strijeljanje 7000 ljudi u Srebrenici".
POGLEDAJTE VIDEO: Marko Perković Thompson
- Tada, na prvoj liniji bojišnice, Thompson je napisao svoj prvi hit. 'Bojna Čavoglave' koji govori o obrani njegovog sela. Bez poznavanja ove pjesme i rata o kojem se u pjesmi radi, je nemoguće razumjeti fenomen Thompson. Slogan nadmoćnih srpskih napadača je glasio: Hrvatima će ostati samo toliko zemlje koliko se vidi s vrha zagrebačke katedrale. U toj situaciji je nastala Perkovićeva pjesma koja se brzo proširila ratištima - objašnjava Martens i dodaje kako je pjesma "kratkim stihovima i jednostavnim rimama trebala ojačati hrvatski otpor i u tome bila izuzetno uspješna", prenosi Deutsche Welle. No, sporan je početak pjesme s pozdravom "Za dom spremni" kojeg Martens uspoređuje s njemačkim "Sieg Heil".
Thompson niječe povezanost pozdrava "Za dom spremni" sa zločinima NDH tijekom Drugog svjetskog rata i poziva se na povijesne korijene ovog pozdrava. On isto tako govori da ljudi ubijeni za vrijeme NDH nisu ubijeni zbog "simbola" nego zbog "bolesnih glava koje su slijedile Sotonske planove".
Martnes naslućuje da postoje i drugi razlozi zbog kojih Thompson ustraje na pozdravu.
- Da na svojim koncertima ustraje na ovom pozdravu djeluje kao tvrdoglavost no isto tako može biti povezano i s hladnokrvnom proračunatošću. Jer konstantno kršenje tabua je dio njegovog poslovnog modela - smatra Martens i, da bi dimenzije Perkovića približio njemačkoj publici, spominje i predvodnika najradikalnijeg krila nacionalističko-populističke Alternative za Njemačku – AfD koji uvijek iznova šokira javnost svojim revizionističko-nacionalističkim ispadima.
- Perković je takoreći, pjevajući Björn Höcke - tvrdi.
U dijelu razgovora Perković Židovsku zajednicu u Njemačkoj indirektno optužuje za napade na njega i zabrane koncerata u toj zemlji te govori o navodnom utjecaju ove zajednice na medije.
- To je djelo klevetnika koji surađuju sa židovskim organizacijama: 'Razumljivo je da su židovske zajednice posebice osjetljive na fenomene fašizma i zato u većini slučajeva na žalost reagiraju odmah i bez provjere istinitosti laži koje se o meni šire'. Pod ovim pritiskom tada uvijek iznova popuštaju organizatori i upravitelji dvorana: 'Tamo gdje moji protivnici dobivaju podršku židovske zajednice, pruža im se mnogo prostora u medijima za realizaciju svojih planova a taj plan se uvijek sastoji u tome mene i moju publiku prikazati u lošem svjetlu'.
- Domaćin je bio pristojan, nenametljiv i ugodan. Netko koga biste si poželjeli imati za susjeda - toliko dugo dok pričate o vremenu i djeci. Ali ne i o povijesti i politici. U tom trenutku se Perković pretvara u Thompsona. Thompson se predstavlja za bezopasnog hrvatskog patriota, no on to nije. On ispod svoje bijele veste nosi crnu košulju - zaključuje Martens.