Napokon malo sreće za nas. Evo prije dva dana uselili smo u novu kuću. Predivna je, ima 54 četvorna metra, svi imamo svoju sobu i toplo nam je. Opremljena je i kućanskim aparatima, dobri ljudi su nam sve omogućili, rekla je u nedjelju Suzana Oljača iz Majskih Poljana.
Dodala je da je u obitelj stigao i dugo isčekivani štenac koji im je barem malčice ublažio nepodnošljivu bol.
Suzana je u razornom potresu na Baniji izgubila sina Darka. Mlađi sin je preživio, a još dvoje manje dječice pati za bratom. Njen Darko doista je bio rijedak primjer mladića koji je brzo odlučio život uzeti u svoje ruke. Odlučan da se osamostali, dignuo je lani kredit i kupio kuću ni 3 kilometra dalje od majčine, uređivao je, živio i u njoj se družio s prijateljima, djeleći je s mlađim bratom Dariom.
Pitala ga je majka i zašto ne kupi kuću u Glini jer bi mu bilo bolje, a njegov odgovor bio je: “Neću, mama. Želim živjet’ na selu, kakva Glina, kakav grad, ‘oću kuću na brdu, da bude okolo šuma, da bude na lijepom mjestu”.
Sreću je našao u Majskim Poljanama
I upravo takvu pronašao je u Majskim Poljanama, kupio je i počeo uređivati. Na kraju ga je kuća koja je u trenu pala kao domino kocke, koštala života. Za vrijeme potresa u kući je s Darkom bio i njegov mlađi brat Lazar. Lazar je čim je počelo tresti pobjegao pod štok i uspio se spasiti. Darka su našli za kuhinjskim stolom i nažalost, nije mu bilo spasa, već je bio preminuo kad su ga izvukli pod ruševinama.
Suzana i njena obitelj proživljavaju najteže dane u životu. Međutim, jučer ih je obasjala zraka sunca. Dobili su novu kuću. Sve je na svom Facebook profilu objavio Bruno Šimleša koje je zajedno s Udrugom LJudi za ljude pomagao Suzani i njezinima.
- Mile Bakić je donirao svoju zemlju da se napravi nova kuća. Nisu htjeli da bude na mjestu stare koja se srušila, ne žele više tamo, i naravno da to razumijemo. Ali će zato ova lokacija bolje odgovarati.dobri ljudi iz Dalmacije osigurali su ruke, financije, velik dio građevinskog materijala pa i sve za opremanje, no o njima ću poseban post jer su genijalci. A vi ste im, ljudi moji, kroz vaše donacije na račun naše humanitarne akcije osigurali armaturu i još nešto materijala. Trebalo je brzo djelovati, Branka me je nazvala, odobrili smo kupnju i za par sati se već sve našlo na gradilištu. Tu armaturu ne možete vidjeti kao što ne možete vidjeti ni svu tu ljubav. Ali zapravo se vidi - napisao je Šimleša.
Gita je donijela malo radosti u obitelj
Ali to nije sve. U obitelj je stigao i zlatni retriver kojeg su neizmjerno željeli.
Naime, u siječnju je Suzana preko Facebooka Radio Mrežnice pokušala je sinu i dvoje manje djece uljepšati život budući da silno pate za bratom. Zamolila je ima li itko štene zlatnog retrivera kojeg bi kupila i u ovim teškim trenucima psića donijela djeci koja su na psihičkom rubu. Prije par godina njen je Dario imao isto takvog psa i djeca su uz njega sretno odrastala dok nije uginuo. Zlatni retriver za njih znači sretne dane.
Mislila je ova brižna majka najbolje. Ali, neki nisu. Naprotiv. Facebook bolesnici i dušebrižnici na njenu su objavu reagirali posprdno, optužujući da je riječ o profiterstvu, da je vijest o mrtvom sinu “fake” jer oni nigdje nisu pročitali da je stradali mladić imao braću ili sestre, oni znaju da u Majskim Poljanama nema uvjeta za život pa se pitaju gdje bi taj pas živio. Optužili su je čak da djeci pokušava nadomjestiti brata običnim psom. Suzana je tako zadobila još jedan udarac. A onda se u nedjelju sve promijenilo.
- Psića nam je donijela jedna gospođa iz Osijeka. Moj sin Lazar koji obožaca crtić o šegrtu Hlapiću, dao je psu ime Gita. Da samo možete vidjeti lice moje kćeri Slađane (4). Ona je najviše i željela tog psa. Presretna je. Pas je sada glavna atrakcija u našoj kući. Voli se maziti. Ima svoj krevetić i igračke. Unio je puno radosti u naš dom, a to je djeci stvarno trebalo - rekla je Suzana.