Jači smo od Nives Celzijus! Naša promocija knjige je poznatija od njene! Eto, bar to imamo, dovikuje gospođa Ivanka Novačić iz Gornje Jelenske.
Možda niste ranije čuli za ovo ubavo seoce blizu Popovače, ali nema veze. Vijest o njemu se širi kao plima, kao toplina, kao.. Pa, kao korona virus.
Gornja Jelenska se preko noći probila na epidemiološku i, kako se čini, književnu scenu. Upravo su bacili medicinsku rukavicu Goloj istini u lice. Naša Ivanka odlučila je izaći Nives na megdan, ali zasad samo sa sigurne udaljenosti. Priliku za književni dvoboj desetljeća dobit će tek za desetak dana, kad izađe iz samoizolacije koja je zatočila veliki dio njenih susjeda iz literarne meke Sisačko-moslavačke županije. Jer, što se dogodilo?
U petak, 25. rujna, u seoskom društvenom domu održana je iznimno posjećena promocija knjige ‘Zvijezdno sjajna usred Moslavine’. Oko 140 ljudi natiskalo se u zatvorenom prostoru, a netko je od okupljenih, osim žara za pisanom riječi, sa sobom donio i nesretni korona virus. I onda je krenulo. Zarazila se hrpa ljudi, od 116 testiranih do subote, čak 92 ih je bilo pozitivno. Epidemiolozi su ostali zatečeni, kažu da je ovakvo žarište nezabilježeno u svijetu. Zatvorili su školu, otkazali manifestacije, zatvorili ljude po kućama. Iza vrata su ostali i šef županijskog stožera Roman Rosavec, kao i gradonačelnik Popovače Josip Mišković.
I oni su bili u domu i, ako je suditi po fotografijama, nisu se pretrgli od pridržavanja propisanih mjera. Problem je što je seoski društveni dom, osim domaćeg svijeta, tog petka pohodio i priličan broj ljudi iz okolnih krajeva. Dok epidemiolozi pokušavaju složiti kompliciranu križaljku kontakata zaraženih, mi smo se zaputili u Gornju Jelensku da nam ljudi kažu kako se osjećaju dok čitava Hrvatska čita o njihovim čitateljskim navikama.
- Ma dobro smo. Pola sela je u izolaciji, ali koliko ja znam, par ljudi je imalo nešto višu temperaturu, a ostali su svi više-manje dobro. Nema simptoma - kaže ljubazna gospođa Nada iz jedine trgovine u mjestu.
Namješta masku na licu dok pripovijeda, a iza nje sramežljivo proviruje druga prodavačica. Kraj glava im izlog s današnjim novinama, a na naslovnicama vijesti o njihovom selu.
- A ovo s promocijom knjige, to vam se trebalo održati na otvorenom, ali pala je kiša. Znate kako je, dugo vremena nije bilo ničega, ljudi su se zaželjeli društva i eto... Puna je svima kapa korone - sliježe Nada ramenima i pozira nam za fotografiju.
Kraj dućana se parkira stari Volkswagen, a iz njega izlazi gospodin Milan Halužan. Namješta i on masku i podiže kvrgavi prst u zrak.
- Nije ovo za*ebancija. Ja nisam plašljivac, branitelj sam i smrti sam gledao u oči, ali ovo nije za*ebancija. Ovo što su oni napravili, to može samo malouman čovjek napraviti. Ako ne žele paziti na svoje zdravlje, neka skoče u Savu. Ali neka ne izlažu druge. Gledajte, inače živim tamo kod Dugog sela. Moj susjed, nikad nije bio bolestan, vratio se iz Turske, otišao na neki sprovod i zarazio 12 ljudi. Nije znao. Umro je nedugo nakon toga. 52 godine je imao. Nije imao nikakve simptome prije - vrti glavom sijedi Milan i odlazi prema trgovini.
Dvojica lokalnih mangupa u obližnjem kafiću su nas uhvatila u đir. Kakva korona, kakvi bakrači, smiju se. Nisu zabrinuti, čekaju samo da prođe ovih nekoliko dana izolacije pa da se selo vrati na uobičajeni kolosijek. Pozivaju nas da im pomognemo s branjem kukuruza.
- Zaključalo se cijelo selo, svi su po kućama. Nema ni lisice na cesti. A jel vi vjerujete u koronu? Da vjerujete, ne biste došli ovdje - govore nam.
A što je sa sajmovima? Kažu da su otkazane sve manifestacije, primjećujemo.
- Ma kakvi. Bio je sad jedan sajam u subotu. Stočni. Svaku prvu subotu u mjesecu održava se u Popovači. I bolje da se ne otkazuje. Ako sve stane, gdje smo onda? - poručuje ležerni dvojac iz kafića.
Šetamo kroz selo i zovemo gradonačelnika Miškovića. Dobro je, javlja se iz izolacije i kaže da čeka na rezultate testa. Nije bio na službenoj promociji, već je došao tek kasnije, navečer, da malo pozdravi ljude.
- Ljudi su se opustili, dogodilo se to što se dogodilo i eto. Šteta, Popovača dugi niz mjeseci nije imala zaraženih i sad smo dobili mjere. Zatvorili smo škole na dva tjedna, pripremili smo se. A ovo s promocijom... Gledajte, bile su maske, odvojili smo stolce i kad je sve počelo, krenula je kiša. Ušli su ljudi unutra i očito se nije vodila briga da se i tamo poduzmu mjere. Niz nesretnih okolnosti. Iz ovoga ćemo izvući pouku i bit će nam to škola za ubuduće - kaže gradonačelnik.
Nešto niže, uz cestu, postariji gospodin s kapicom i debelim naočalama krči zarasli korov. Kaže da se zove Stjepan Prosenik. Nije zaražen, nije u izolaciji, jedan je od rijetkih koje smo vidjeli vani, na otvorenom. Ruku na srce, Gornja Jelenska ostavlja dojam da ni u vrijeme prije korone ovdje nije bilo bogzna kakve gužve.
- Imam 88 godine i ne brine me virus. Jedino me brine što nemam nekog mlađeg da mi malo skine te godine s leđa. Da mi je neka nježnija ručica... - sjetno govori gospodin Prosenik i gužva korov u šakama.
Okrećemo se prema imanju obitelji Novačić, simpatičnih vlasnika lokalnog OPG-a. Tamo na balkonu njihove kuće, nježne ručice plavokose djevojke pridržavaju ogradu. Vlasnica ručica zove se Martina, a Ivanka s početka naše priče, ona koja prkosi Nives Celzijus, njena je majka. Kao moslavačka Julija, Martina gleda na ispražnjeno selo i smiješi se. Nema koronu, ali bila je u kontaktu s jednim od zaraženih i sad i ona mora ostati još deset dana na balkonu. Možda čeka nekog Romea. Valjda će ga prepoznati s maskom na licu.