Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek uputila je izraze sućuti u povodu smrti Stjepana Jimmyja Stanića, jednog od najosebujnijih i najdugovječnijih hrvatskih glazbenika i zabavljača, priopćilo je u ponedjeljak Ministarstvo kulture i medija. U ime Ministarstva i svoje osobno ministrica je istaknula kako je odlaskom Jimmyja Stanića hrvatska glazbena i kulturna scena izgubila umjetnika kojega je gotovo nemoguće odvojiti od njegova grada, ali i od posebne vedrine, šarma i duhovitosti koje je desetljećima donosio na pozornicu.
Obuljen Koržinek navela je kako su ga pratili nadimci poput "posljednjeg zagrebačkog šarmera" i "fakina iz Vlaške", istaknuvši da je u sebi spajao gospodski odmak i neposrednost, ironiju i toplinu, ozbiljnost zanata i lakoću nastupa.
Iza prepoznatljivog lika, dodala je, stajao je iznimno muzikalan i ozbiljno formiran glazbenik. Još početkom 1950-ih nastupao je po gradovima tadašnje države, svirao gitaru i kontrabas te pjevao, stječući iskustvo pred različitim publikama.
Široj publici snažnije se predstavio 1954. pjesmom "Cowboy Jimmy", a tijekom karijere afirmirao se kao kontrabasist izrazita jazzerskog nagnuća, pjevač toploga baritona i interpret evergreena, američkih standarda, šlagera i zabavne glazbe.
Ministrica je podsjetila na njegov susret s Dizzyjem Gillespiejem 1956. godine u Zagrebu, kada je nakon dolaska na njegov koncert završio svirajući s njegovim orkestrom.
Stanić je do sredine 1960-ih oblikovao prepoznatljiv scenski izraz koji je spajao jazz i šlager, kabaretski humor, anegdote i neposrednu komunikaciju s publikom. Njegove pjesme "Kauboj Jimmy", "Kukavica", "Prolazi sve", "Moja kobila Suzy" i "Dimnjačar" postale su dio hrvatske popularne glazbe.
Nadodala je da se Jimmyja nikada nije pamtilo samo po repertoaru već i po lakoći kojom je prelazio iz glazbe u priču te se ponovno vraćao glazbi. Zahvaljujući tome, tvrdi, u poznim je godinama doživio umjetničku renesansnu.
Nakon što je 2013. dobio Porina za životno djelo, nastupao je i u klubovima poput Močvare, Vintage Industrial Bara i Tvornice kulture, gdje su ga još snažnije prihvatili jazzerski krugovi i nove generacije.
Obuljen Koržinek navela je da su se glazbeni ukusi i publika mijenjali, no da je Stanićeva sposobnost da uspostavi neposredan odnos s ljudima ostala nepromijenjena vrijednost.
"Upravo je u tome možda i najveći razlog njegove iznimne dugovječnosti. Nije pokušavao zvučati poput nekoga drugoga niti se prilagođavati trendovima tako da izgubi vlastiti glas", poručila je ministrica.
Zaključila je kako će njegov topli bariton, humor, šarm i nenametljiva elegancija ostati trajno utkani u zvuk i duh hrvatske popularne kulture.