“Najprije me nazovu genijem, a potom ruše jedno za drugim sva moja gledišta”, rekao je jednom prilikom očajni Sigmund Freud, koji je savršeno prozreo perfidnu igru na demontaži njegova djela. Nešto slično događa se Franji Tuđmanu. Njegovu gipsanu bistu HDZ-ovci nose uzduž i poprijeko Hrvatske kao tijelo svetog Leopolda, zaklinju se u nj i recitiraju njegove parole, a onda nastave po svome, ostavljajući “izvornog Tuđmana” očerupanog kao pijetla. Ponavlja se situacija nalik na jugoslavensku, kad su lokalni partijaši govorili: “Tito, to smo svi mi”, a mislili su: “Svi smo mi Tito”...